Page 53 - Kalendar_2020

pokušaj preporoda nema smisla jer su se Bunjevci već definitivno pomađarili.
Antunović to nije želio prihvatiti. Tada je još oklijevao, ali nije odustao. Dana 1.
siječnja 1870. objavio je još dva poziva („Otvorene knjige“) kojima je još jednom
pokušao ohrabriti bunjevačke i šokačke Hrvate na pokretanje preporoda i oku-
pljanje oko Bunjevačkih i šokačkih novina. Konačno je 19. ožujka 1870. prvi broj
Bunjevačkih i šokačkih novina ugledao svjetlo dana.
Podršku za svoj nacionalni angažman Antunović je našao u mladima. Oni su
bili njegov oslonac i oni su iznijeli pokretanje prvih bunjevačko-šokačkih novina.
Bili su to svećenici Blaž Modrošić i Josip Jukić Manić, franjevci fra Stipan Vujević
i fra Fabijan Peštalić, pravnik Ambrozije Boza Šarčević, odvjetnik Augustin Ma-
mužić, Beno Petrekanić, učitelj Gavro Mrković-Dželatov i Stipan Grgić Krunoslav.
Bili su sve to tada mladi ljudi puni zanosa i spremni na osobne žrtve za opće do-
bro.

Suradnici u Bunjevačkim i šokačkim novinama

Tajna uspjeha narodnog preporoda podunavskih Hrvata koji je predvodio Ivan
Antunović ležala je u njegovoj svijesti da oko sebe mora okupiti krug ljudi koji će
ga podržati, pomagati i jednog dana naslijediti. Zbog činjenice da je većina bu-
njevačkoga plemstva i građanstva bila već tada pomađarena, Antunović se nije
mogao osloniti na elitu podunavskih Bunjevaca, najutjecajnije Bunjevce toga
doba. A bilo ih je mnogo. Primjerice, najutjecajnija subotička porodica toga doba
bili su Mukići koji su se pomađarili i kao takvi djelovali iz pozicije mađarskih
nacionalnih interesa, spremni na to da izvrše mađarizaciju i ostalih subotičkih
Bunjevaca. Ivan Mukić (János Mukics), jedan od pripadnika te porodice, bio je
1870-ih godina čak i gradonačelnik Subotice. Ipak, sretna je okolnost za Antuno-
vića ležala u činjenici da su mnoge hrvatske (bunjevačke) obitelji u Subotici ipak
bile još nacionalno svjesne, a naročiti entuzijazam iskazivali su njihovi mlađi čla-
novi. Tako se oko Antunovića skupio krug mladih intelektualaca koji su doista
srčano krenuli u borbu za svoja manjinska prava usprkos velikim nevoljama koje
su ih očekivale.
Ta podrška mladih intelektualaca uočljiva je i kroz njihovu aktivnost u Bunje-
vačkim i šokačkim novinama. Jedan od suradnika Bunjevačkih i šokačkih novina
od prvoga broja bio je Ago Mamužić (Auguštin Mamužić, kako se potpisivao u
svojim člancima). Kao mladi pravnik od svega 26 godina, Mamužić je u svojim
člancima u prvim brojevima Bunjevačkih i šokačkih novina pokazao veliku inte-
lektualnu zrelost. U broju 2 od 26. ožujka 1870. godine Mamužić je objavio čla-
nak „Iskrene riči učenim Bunjevcima i Šokcima“ u kojem je napisao: „Što se bu-
njevačke i šokačke novine prije nisu krenile, tome uzrok nesmatramo u tim, što
bunjevački narod nije bio naklonjen štiti, i što je jezik i narodnost svoju zanema-
rio, ili što mnogi drže da se pomagjario, već u tom, što se dosad nije taki umno i
imaćno obdaren Bunjevac našao, koji je voljan i dokolan novine za narod svoj
bunjevački stvoriti, jer sposobnost polje traži, gdi će se razviti. Istina je, može se
dogoditi, da će i ovaj prvi priduzetak narodni zbog nemarljivosti pristati, ali smo
čvrsto uvireni, neka učeni Bunjevci i Šokci poslušaju nagon srca svoga, neka se

2020 HRVATSKI KALENDAR 53