Page 58 - Kalendar_2020

te da se u svim tim krajevima anonimno pojavljivao u susretima s tada istaknu-
tim prvacima politike i kulture. O tome je pisao Matija Evetović sljedeće: „Ovaj
put putuje pod pseudoniemnom, nigdje se al nigdje nije očitovao nije i oni, s ko-
jima je u dodir došaoni ne slutiše da s glasovitim Antunovićem govore. Tako u
Zagrebu pohodi historike Tkalčića i Franju Račkoga, sve prvake političkih stra-
naka; U Bosni potraži biskupa fra Paškvala Vuičića i glasovitog pjesnika fra Grgu
Martića, zapoviedajućeg generala i civilno-gradjanskog upravitelja Desseffy-a, a
nigdje se nije očitovao. U Dalmaciji dođe u veliku nepriliku jerbo ga tamo spoznao
na kapitulu franjevaca neki redovnik, ali ga za vremena zamoli, da ga ne oda, a to
je sve iz skromnosti i poniznosti bivalo.“ Evetović dalje piše da je Antunović
svugdje putovao u jednostavnoj svećeničkoj haljini. No iako on tvrdi da je to iz
poniznosti bilo, sasvim je jasno da bi javno druženje Antunovića s hrvatskim
političkim prvacima izazvalo veliko nezadovoljstvo u mađarskoj javnosti i da bi
to bio kraj njegova javnog preporodnog nastojanja.

Uspjeh Antunovićeva preporoda
Zbog brojnih problema sa suradnicima i ugarskim vlastima kao i sa slabim oda-
zivom čitatelja Antunović je već krajem 1872. godine odustao od izdavanja Bu-
njevačkih i šokačkih novina. No preporodna iskra nastavila je tinjati i ubrzo se
snažno rasplamsala. Njegovi mladi suradnici stasali su u kasnijim desetljećima
u snažne narodne prvake. Ago Mamužić je zajedno s rođakom Lazom Mamuži-
ćem pokrenuo pokret u Subotici koji je doveo do osnivanja Pučke kasine 1876.
godine, a zatim i osvajanja političke vlasti u gradu 1884. godine. Stipan Vujević
je nastavio djelovati kao istaknuti hrvatski orijentirani franjevac u Slavoniji te je
svojim radom čvrsto povezivao bačke Hrvate s hrvatsko-slavonskim prostorom.
Godine 1884. učitelj Mijo Mandić uz Antunovićevu pomoć pokreće glasilo Ne-
ven koje će ostati najvažniji list bunjevačkih i šokačkih Hrvata u Bačkoj do po-
četka Drugoga svjetskog rata. Iste 1884. godine mladi bikićki kapelan Pajo Ku-
jundžić pokreće godišnjak Subotičku Danicu. Oko Age Mamužića i Paje
Kujundžića okupljaju se 1890-ih godina mladi intelektualci (Ivan Mukija Budin-
čević, Beno i Vranje Sudarević i drugi) koji osnivaju udrugu Kolo mladeži koja je
postala tadašnji nositelj hrvatskog preporoda među bačkim Bunjevcima i Šokci-
ma. Uoči Prvoga svjetskog rata bački Bunjevci i Šokci već djeluju kao organizira-
na manjinska zajednica koja ističe da želi biti priznata od vlasti kao hrvatska
manjina u Ugarskoj. Njihova je organiziranost pozitivno djelovala i na osjećaje
Hrvata u Baranji i u budimpeštanskom kraju. Ostao je problem nacionalnog
izjašnjavanja koji su mađarske (i srpske vlasti nakon 1918.) u Podunavlju uvijek
potencirale, a prisutan je još uvijek. Podunavski su Hrvati bili prisiljeni da se
nazivaju i dalje prvenstveno Bunjevcima i Šokcima, Ilirima, Racima i Dalmatin-
cima, jer je hrvatsko ime izazivalo velik otpor mađarskih vlasti. Ipak, Ivan An-
tunović je uspio u svojem naumu. Spriječio je potpunu asimilaciju i očuvao je
Hrvate u ugarskom Podunavlju pa zato njegova uspomena živi među podunav-
skim Hrvatima sve do danas.

Robert Skenderović

58 2020 HRVATSKI KALENDAR