Page 61 - Kalendar_2020

u lošim odnosima s kraljevskim dvorom, ali i s Habsburgovcima. Nije čak ni su-
djelovao u Mohačkom boju, gdje je poginuo njegov brat Juraj. Naime, u vrijeme
boja se nalazio za svojom erdeljskom vojskom od desetak tisuća ratnika utaboren
na desnoj obali Tise pokraj Segedina. Sve svoje snage usmjerio je na onemoguća-
vanje Jagelovića da učvrste vlast. Zbog toga je središnja vlast u razdoblju od 1514.
do 1526. bila slaba, a unutarnje stanje u Ugarskoj nestabilno. Priliku da zasjedne
na prijestolje dobio je 1526. kada se u Mohaču nakon povlačenja s bojnog polja u
potoku Čelinki (Csele) ugušio ugarsko-hrvatski i češki kralj Ludovik II., pa je
tako ispražnjeno ugarsko, hrvatsko i češko prijestolje. Na njega su pretendirali
Ivan Zapolja (1526. – 1540.) koji se pozivao na odluku Ugarskoga sabora te au-
strijski nadvojvoda Ferdinand Habsburgovac (1527. – 1564.), koji je svoje pravo na
prijestolje temeljio na bračnom ugovoru sklopljenom između Habsburgovaca i
Jagelovića. U duhu tog ugovora Ferdinand se 1521. godine vjenčao s Anom Jage-
lović, kćerkom Vladislava II., a Ferdinandova se sestra Marija udala za Vladisla-
vova sina i budućega kralja Ludovika.

Izbor za kralja
Na Mohačkom je polju 29. kolovoza 1526. osim kralja Ludovika (Lajosa) poginulo
28 baruna i sedam crkvenih velikodostojnika, te većina župana. Time je Ugarska
ostala bez znatnoga dijela srednjega i višega plemstva, što je imalo velikog utjeca-
ja na upravljanje državom. Naime, kraljevsko su vijeće (dakle vladu) primjerice
činili baruni i prelati, pa je bez većega dijela njih došlo do krize u vođenju državnih
poslova. Nju je pojačao pad Budima i Pešte u turske ruke. Pošto su Osmanlije na-
pustile Ugarsku, Ivan Zapolja 1. studenog ušao je s vojskom u Budim, a zatim je 10.
studenoga na državnom saboru u Stolnom Biogradu izabran za kralja. Dan kasni-
je je Svetom krunom okrunjen kao Ivan I. Vjerski obred krunidbe predvodio je
njitranski biskup István Podmaniczky kao najstariji ugarski prelat. No legitimitet
spomenutoga državnog sabora osporavan je time što je po mađarskim zakonima
sabor mogao sazvati samo kralj ili palatin. Kako je kralj bio mrtav, a njegov palatin
István Báthori to nije učinio, stoga se kraljevski izbor dogodio bez valjana pravna
naslova. Zapolja je vladao bez palatina, jer s jedne strane nije potvrdio Báthorija, a
s druge strane nije htio imenovati nikoga drugoga na njegovo mjesto, jer bi to bio
otvoren sukob s Báthorijevima. Nasuprot Zapolje stajao je Ferdinand Habsburgo-
vac koji se držao ugarskim kraljem temeljem dinastičkoga sporazuma između vla-
darskih kuća Jagelović i Habsburg, ali je protiv njegova kraljevanja stajala odluka
državnog sabora iz 1505. (da na mađarsko prijestolje ne sjedne stranac) i činjenica
što je Sveta kruna (koja je davala legitimitet) bila kod Ivana Zapolje. Unatoč nave-
denomu, na Požunskom saboru koji je sazvao palatin István Báthori, trinaest ma-
đarskih magnata i prelata 17. prosinca 1526. izabralo je Ferdinanda I. za ugarskoga
kralja. Time je on stekao stvarni pravni naslov jer ga je izabrao zakoniti državni
sabor. Za kralja su ga potvrdili i sabori u Marosvásárhelyu (Târgu Mureș) i Bra-
ssóu (Brașov). Ferdinand I. Habsburgovac potom je 3. studenoga 1527. u Stolnom
Biogradu okrunjen Svetom krunom za zakonitoga ugarskog kralja.
Hrvati su na saboru u Cetingradu 1. siječnja 1527. izabrali Ferdinanda I. za

2020 HRVATSKI KALENDAR 61