Page 63 - Kalendar_2020

novi pokušaj napada Osmanlija na Beč (prvi je bio 1529.), ali je mala utvrda Kiseg
(Kőszeg), koju je energično branio hrvatski (i ugarski) plemić Nikola Jurišić, pru-
žila uspješan otpor, pa su se Turci morali povući. Nesređeno stanje u Ugarskom
Kraljevstvu imalo je teške posljedice i za Slavoniju u kojoj je nakon 1532. banska
čast neko vrijeme ostala upražnjena, čime je obrana od Osmanlija bila još oteža-
nija. Turci su 1536. osvojili Požešku županiju, a sljedeće godine pao je i Klis, te
Gorjani. S obzirom da zbog stalnih sukoba Zapolja nije uspio učvrstiti vlast, a
Ferdinand I. morao se stalno boriti i protiv Turaka, dvojica su kraljeva naposljet-
ku pristali na kompromis u vidu potpisivanja Varadinskoga mira 24. veljače 1538.
godine. Uza Stjepana Brodarića, odlučujuću ulogu u potpisivanju toga mira imao
je i Juraj Utišinović (Martinuzzi, u mađarskoj literaturi poznat pod imenom
Fráter György), još jedan Hrvat na Zapoljinu dvoru. Mirom u Velikom Varadinu
(Nagyvárad) Ferdinand je priznao Ivana Zapolju za vladara u onom dijelu Ugar-
ske i Erdelja koji je držao u posjedu, a Ferdinandu I. priznato je pravo na Slavoni-
ju, Hrvatsku i Dalmaciju. Uglavljeno je da po Zapoljinoj smrti Ferdinandu je
imao pripasti i onaj dio Ugarskoga Kraljevstva kojim vlada Ivan I.
U vrijeme potpisivanja mirovnog ugovora Zapolja nije bio oženjen i nije imao
nasljednika. No njegovi su ga pristaše ipak uspjeli nagovoriti na ženidbu. Tada
52-godišnjemu kralju za ženu su izabrali dvadesetogodišnju Izabelu, kćer polj-
skoga kralja Sigismunda I. U prosidbu u Poljsku otputovali su Hrvati Brodarić i
Utišinović, te su se s Izabelom vratili u Mađarsku. Kraljevsko vjenčanje održano
je 23. veljače 1539., a 2. ožujka je Izabela okrunjena za ugarsku kraljicu. No ovaj
brak nije dugo potrajao jer je kralj iznenada umro u Szászsebesu (Sebeș, danas
Rumunjska) 17/21. srpnja 1540. godine.
Samo dva tjedna prije kraljeve smrti rođen mu je sin Ivan Sigismund, čime se
promijenilo stanje uglavljeno Varadinskim mirom. Pred smrt je kralj svoja prava
prenio na sina Ivana Sigismunda, a oporukom je za njegova skrbnika imenovao
varadinskoga biskupa Utišinovića, koji je postao i namjesnikom Erdelja (Sedmo-
gradske). Kraljica udovica Izabela zatražila je očevu baštinu za svoga sina, a Juraj
Utišinović je pridobio Zapoljine pristaše na to da novorođeno dijete izaberu za
ugarskoga kralja. Time je nastavljeno nestabilno stanje u zemlji. To je iskoristio
sultan Sulejman I. koji je 1541. zauzeo velik dio zemlje zajedno s Budimom. Er-
deljska kneževina postala je osmanskim vazalom, a Ferdinandu je ostala samo
zapadna Ugarska s Požunom. Tako je Ugarska podijeljena na tri dijela (to stanje
potrajat će stoljeće i pol).

Poslije Zapolje
Njegov sin Ivan Sigismund (Budim, 7. srpnja 1540. – Gyulafehérvár, 14. ožujka
1571.) bio je ugarsko-hrvatski kralj Ivan II., a 1556. postao je prvi erdeljski vojvo-
da. U biti je vladao samo u Sedmogradskoj. Stvarnu je vlast preuzeo 1559. godine
djelujući kao osmanski vazal. On je 1564. godine iz Erdelja provalio u Zapadnu
Ugarsku (habsburški dio zemlje), a rat protiv bečkoga dvora nastavio je sve do
svoje smrti 1570. godine. Tada je zemljom vladao Maksimilijan II., Ferdinandov
najstariji sin, koji je nosio i naslov njemačko-rimskoga cara. Osim turske opasno-
sti zemlju su opterećivali i vjerski sukobi između katolika i protestanata. U vrije-

2020 HRVATSKI KALENDAR 63