Page 64 - Kalendar_2020

me Maksimilijanove vladavine dogodila su se dva važna događaja hrvatske rano-
novovjekovne povijesti: junaštvo Nikole Šubića Zrinskog i njegove ugarsko-hr-
vatske vojske u obrani Sigeta (Szigetvár) 1566. godine (branitelji su junački
poginuli, jer im kralj nije poslao očekivanu pomoć), te hrvatska seljačka buna pod
vodstvom Matije Gupca 1572. – 1573. godine.
Ivan Sigismund kraljevskoga naslova odrekao se 1570. Njegovom smrću izumrla
je obitelj Zapolja. Za erdeljskoga vojvodu izabran je Stjepan Báthory (István Bát-
hory), koji je oslanjajući se na Turke, nastavio voditi protuhabsburšku politiku.

Prosudbe o Ivanu Zapolji
O vladavini Ivana Zapolje kao zadnjega kralja mađarske krvi historiografija ima
podijeljeno mišljenje. Jedni ga smatraju suverenim kraljem narodne krvi, a drugi
turskim vazalom. Neki mu zamjeraju što se nije borio na Mohačkom polju, drugi
ga doživljavaju tragičnim junakom koji je stajao nasuprot moćnim Habsburgovci-
ma. Sve do ustanka za slobodu 1848./49. prevladavala je negativna slika o njemu
(vjerojatno zbog pristaša Habsburgovaca), ali se uslijed protuaustrijskoga raspolo-
ženja prosudba o njemu promijenila. Premda je za mađarskoga kralja okrunjen
pošto se obvezao da će zaustaviti prodor Turaka u Ugarsku, ipak to nije učinio.
Poslije ipak je prihvatio sultanovu zaštitu. Da to nije učinio, vjerojatno bi istočni
dio zemlje pao u turske ruke, jer ga Habsburgovci nisu mogli obraniti. Jednako
tako ne bi se ustrojila ni Kneževina Erdelj (Sedmogradska). Ova autonomna ze-
mlja dakle nastala je zahvaljujući Ivanu Zapolji i njegovu kraljevstvu. Vladao je
četrnaest godina, a nešto prije smrti odlučio se za savez s Habsburgovcima. Bio je
praktični katolik, koji je mnogo postio i molio se, podupirao je pavline i benedik-
tince. Osuđivao je Luterov nauk, te je njegov dvor ostao vjeran katoličanstvu. Neki
drže da je duboka religioznost utjecala na to da se nije
ženio, kao i da su na njegovu ženidbu s poljskom kne-
ginjom Izabelom 2. ožujka 1539. utjecali politički ra-
zlozi. Umro je 20. srpnja 1540. u erdeljskom Szászse-
besu, a da nije vidio svoga sina Ivana Sigismunda
kojemu je ostavio svoju državu. Pokopali su ga u Stol-
nom Biogradu među druge kraljeve. On je zadnji ma-
đarski kralj koji je pokopan u stolnobiogradskoj bazi-
lici. No kada su tri godine poslije Osmanlije zauzeli
grad, sultan je naložio da se Zapoljino tijelo ukloni jer
kao vazal nema pravo počivati među kraljevima. Ra-
sprostranjeno je motrište da je bio turski vazal koji je
sultanu plaćao porez, da je Porta odlučivala o svim
bitnim pitanjima u Ugarskoj, odnosno da je sultan vo-
dio diplomatsku aktivnost u kraljevo ime. Jamačno je
tomu pridonijela i promidžba Ferdinandovih pristaša
i kasnijih bečkomu dvoru odanih povjesničara, koji su
ostali kod tih tvrdnja, iako Zapolja poslije 1529. nije
plaćao sultanu porez.
Ivan Zapolja u De Bello Panonico Ladislav Heka
(1762.)

64 2020 HRVATSKI KALENDAR