Page 57 - Kalendar_2020
P. 57

Optužbe za posrbljivanje i panslavenstvo

                  U br. 4 od 26 siječnja 1871. Ivan Antunović je odlučio odgovoriti na dva pisma u
                  kojima su ga autori F. V. L. (nepoznat identitet) i Ive Palich optužili da pobunjuje
                  Bunjevce i Šokce protiv Mađara i mađarske države. Biskup Antunović u tome je
                  broju dodao „Vanredni nadometak“ u kojem je objavio oba pisma i svoje odgovo-
                  re na njih. U pismu potpisanom s F. V. L. koje se sastojalo od svega nekoliko reče-
                  nica Antunović je optužen da se na stranicama njegova lista veličaju ban Josip
                  Jelačić i Svetozar Miletić. Antunović je na te osude odgovorio u tekstu „Javni
                  odgovor na prikor subatički“ u istome dodatku. U njemu je odgovorio „ako je
                  kojem Bunjevcu baš volja došla, da postane Magjarom mi mu nenavidimo, al ga
                  liepo molimo da nam dozvoli slobodu da mi možemo pravi Bunjevci ostati i vi-
                  rom i jezikom, košto su naši otci i pradjedovi bili – koji su za ovu liepu zemlju
                  potokom krv svoju prolivali.“
                    Optužbe za pobunjivanje protiv Mađara uputio je Antunoviću i Ivan Palić (Ive
                  Palich) iz Sombora. On je o Antunovićevom radu zaključio sljedeće: „Nalazismo
                  u listu pretirana probudjivanja narodnosti, koje za naš rod nikakve praktične
                  koristi neima, dapače baš opasno može biti; koje nit odgovara duhu našega puka;
                  i koje on dosadom i jadom odvraća od sebe. ‘Zašto da nas pravi Srbljem? Mi smo
                  Magjari uvijek bili, pa Magjari hoćemo i da ostanemo’, s ovimi riečmi se ljute
                  zomborski Bunjevci i odbacuju duh u listu vašem vladajući i snjim i list“. Na ove
                  riječi koje potvrđuju već daleko odmaklu mađarizaciju među mnogim Bunjevci-
                  ma Antunović je odgovorio „Ta Bunjevci i Šokci već su liepo na putu bili, da se do
                  poslidnjeg izkorene, za nji nitko nije pisao, ni u varmegji ni u varoši ni u selu, ni
                  onaj oglasak koji se u pučkom poslu na duvar prilipio – nije se u njihovom jeziku
                  složio, njev je jezik jedino samo još u crkvi živio, al kako?“ Jer piše dalje Antuno-
                  vić da su u bunjevačke župe postavljani njemački i mađarski svećenici što je ima-
                  lo brojne štetne posljedice, a u to vrijeme potaknulo je i mnoge Bunjevce da pri-
                  hvate nazarenstvo. Antunović je i optužbe o posrbljivanju više puta izričito
                  odbacivao, što su potvrđivali i njegovi brojni postupci iz kojih se moglo zaključit
                  da je smatrao Bunjevce i Šokce pripadnicima hrvatskog naroda.
                    Usprkos svim proble-
                  mima Antunović je ne-
                  ustrašivo stao u obranu
                  svoje ideje da se suprot-
                  stavi mađarizaciji po-
                  dunavskih Hrvata (Bu-
                  njevaca i Šokaca) te je u
                  njoj i dalje ustrajavao. A
                  o tome da je radio u izu-
                  zetno     nepovoljnim
                  okolnostima svjedoči i
                  činjenica da je 1881.
                  proputovao Hrvatsku,
                  Dalmaciju, Bosnu, Her-
                  cegovinu i Crnu Goru


                                                                     2020 HRVATSKI KALENDAR  57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62