Page 56 - Kalendar_2020

U broju 42 od 28. pro-
sinca 1870. objavljen je i
nepotpisani članak „Druš-
tvo Svetog Jeronima u Za-
grebu“ kojim se nastojalo
čitatelje Bunjevačkih i šo-
kačkih novina nagovoriti
na pretplatu i čitanje
svetojeronimskih izdanja.
U tome članku otvara se i
pitanje književnog jezika
pa autor piše: „Ništa ne
odaje toli naše puko
jezično siromaštvo ko onaj
smija vridan izgovor da te knjige ne razumimo premda su hrvatski pisane. S tim
nastojimo svoje nehajstvo, neznanstvo zakriti, što nije drugo nego grdna laž, jel
te knjige nisu naričjem hrvatskim (misli se kajkavskim, opaska R. S.) nego ilir-
skim slavenskim (misli se štokavskim, opaska R. S.) pisane, što je baš naše rodje-
no naričje…“ Doista, iz ovoga je vidljivo da je među Hrvatima tada postojala još
otvorena rasprava o književnom jeziku i o samobitnosti jer su se hrvatskim ime-
nom imenovali samo stanovnici uže Hrvatske te se hrvatskim jezikom često
označavao kajkavski dijalekt.
Fra Stipan Vujević u svojim je nastojanjima da dokaže važnost usvajanja hr-
vatskog književnog jezika dobio tada podršku Đure Baloga, svećenika iz Bača.
On se u Bunjevačkim i šokačkim novinama javio 13. travnja 1871. godine član-
kom „Iz Bača. Nješto o školskih knjigah naših pučki učionah“. Balog je u tome
članku zaključio da je nemoguće da svaki lokalni govor ima svoju standardizaciju
i da se u njemu objavljuju udžbenici. O ideji da se udžbenici tiskaju na bunje-
vačkom napisao je sljedeće: „To nije mnogima povoljno što su one hrvatske
knjige, a croatico ilyrismus je kod nas onako pridstavljen kano da je on ovdi
sasvim nepoznata zvirka!“ Balog dakle proziva one koji se suprotstavljaju hr-
vatskom književnom jeziku kao nečemu stranom da govore neistinu jer hrvat-
ski je jezik bio prisutan u Bačkoj odavno. Zato nastavlja: „Ta croatico ilyrismom
je pisana Početnica, Čitanka, Katekisam, Biblična dogodovština iz kojih naša
ditca uče, a pitam, što je u njima tako nepoznato.“ Balog je tako vrlo jasno po-
kazao da književna suradnja podunavskih Bunjevaca i Šokaca s Hrvatskom već
odavno postoji i da su već prijašnje generacije prihvatile hrvatski književni je-
zik bez problema. Ipak, zbog mnogih sumnjičavih pojedinaca i zbog poodma-
kle mađarizacije te je veze s Hrvatskom trebalo obnoviti i redefinirati u moder-
nom nacionalnom duhu. Bunjevačke i šokačke novine otvarale su prostor te
nove suradnje, a ona se očitovala i u brojnim člancima koji su stizali iz Hrvat-
ske. Primjerice u broju 7 od 27. travnja 1870. objavio je Stipan Pavelić članak o
ličkim Bunjevcima, a pod pseudonimom „Ličanin“ objavio je nepoznati autor iz
Vojne krajine svoj članak u broju 15 od 22. lipnja 1870. Svi su ti članci pomaga-
li produbljivanju veza s Hrvatskom i poboljšanju svijesti o zajedničkoj pripad-
nosti hrvatskom narodu.

56 2020 HRVATSKI KALENDAR