Page 51 - Kalendar_2020

navskim Hrvatima bio je unaprijed osuđen na propast. Trebalo je proći više od dva
desetljeća da dođu malo bolje prilike. Ivan Antunović je 1869. godine osjetio da je
došao taj trenutak. Bio je svjestan da je mađarizacija među podunavskim Hrvati-
ma već daleko odmakla. Ipak se odlučio na pokretanje hrvatskoga narodnog pre-
poroda među podunavskim Bunjevcima i Šokcima.
Ivan Antunović je inače vrlo zanimljiva povijesna osoba, a za nas podunavske
Hrvate nesumnjivo najveći sin našega roda. Ivan Antunović bio je plemić, iz ple-
menite bunjevačke porodice Antunovića. Njegova je porodica dobila plemstvo
još 1698. godine, a tada su plemićke titule u Bačkoj uglavnom dobivale ratničke
porodice zaslužne za sudjelovanje u ratu protiv Osmanlija. Tako su Antunovići
pripadali eliti bunjevačkih Hrvata – Rudićima, Guganovićima, Latinovićima,
Vojnićima, Sučićima i drugima – s kojima su bili u rodbinskim i prijateljskim
vezama.
Ivan Antunović se rodio 19. lipnja 1815. u Kunbaji u obitelji Jose Antunovića i
Mande rođ. Petrić. Kao mladić odlučio se za svećenički poziv, a za svećenika se
zaredio 8. listopada 1838. godine. Još kao klerik pokazao je izvanredne osobne
kvalitete i inteligenciju te je u kasnijim godinama brzo napredovao u svećeničkoj
hijerarhiji. Nakon završetka bogoslovije Antunović je neko vrijeme bio kapelan u
Čantaviru, a zatim je tri godine radio kao bilježnik i arhivar u nadbiskupskom
dvoru u Kalači. Godine 1842. izabran je za župnika velike i bogate župe u Bačkom
Aljmašu. Molbu za njegovo imenovanje potpisalo je tada još uvijek brojno i snaž-
no aljmaško plemstvo – Rudići, Šiškovići, Antunovići, Kovačići i Sučići. To doka-
zuje i snagu hrvatske (bunjevačke) zajednice tada prisutne u tome kraju. Antuno-
vić je tako preuzeo župu koja je bila
velika, ali je bila i etnički mješovi-
ta, sastavljena od Hrvata (Bunjeva-
ca), Mađara i Nijemaca. To je bio
izazov za mladog Antunovića, ali
on je i to pitanje etničke mješovito-
sti vrlo dobro vodio. Štoviše, kada
je nastupila revolucionarna 1848.
godina, Antunović je uspio sačuva-
ti mir u svojoj župi te su njezini
vjernici iz toga sukoba izašli bez
većih unutrašnjih sukoba. Ubrzo je
imenovan arhiđakonom, a zatim
1859. i kalačkim kanonikom. Na-
kon imenovanja u kanoničku čast
Antunović je napustio Bački Alj-
maš i preselio se u Kalaču. Ondje je
nastavio napredovati u crkvenim
častima. Godine 1863. postao je
opatom, 1866. bačkim prepoštom,
1875. velikim prepoštom, a 1876.
imenovan je naslovnim bosonskim
biskupom.

2020 HRVATSKI KALENDAR 51