Page 48 - Kalendar_2020

Pod oplećkom za rod bije srce moje,
tuđe mi ne treba, ali ne dam svoje.
Tomu me nauči moja mila mati,
to ću u baštinu i ja čedu dati.

Premda su državne vlasti i madžarska Katolička Crkva činile sve kako bi u nama
zatrli svaki trag hrvatstva, pa nas rascjepkali na manje etničke skupine (na Šokce, Bu-
njevce, Race, Bošnjake), Stjepanu Velinu oduvijek je bilo jasno kojemu narodu pripada-
mo. Njega s pravom možemo zvati ocem naše hrvatske samosvijesti jer je on u našem
selu bio među prvima koji nam je naglašavao da smo sastavni dio hrvatskoga narodnog
bića. Tako on u jednoj svojoj pjesmi izrijekom kaže:

Ja sam od hrvatske majke rođen,
Otac mi je hrvatske majke sin,
Roditelji mi dadoše ime,
Moje je ime – Marin.

Kada je nakon rata bila nužna priprema odgovarajućih kadrova, osobito učitelja, za
njega nije bilo dvojbe da na poziv ondašnje naše krovne organizacije pođe na učiteljski
tečaj, gdje je također bio jedan od najboljih đaka. Već tada, prve nakonratne godine,
postaje utemeljiteljem i ravnateljem santovačke Hrvatske škole. Svom se zvanju posve-
tio zdušno, cijelim svojim bićem, te ga dokraja obavljao ustrajno i savjesno. Stekavši
ugled odličnoga nastavnika, naizmjence više puta biran je za upravitelja škole. Da bi se
što bolje pripremio za ovaj plemeniti i nadasve odgovorni posao, stalno se usavršava:
najprije završava visoku nastavničku školu, a poslije na Filozofskom fakultetu Sveuči-
lišta L. Eötvösa upisuje hrvatsko-srpski i madžarski jezik i književnost, gdje se (1966.)
specijalizirao za srednjoškolskoga profesora.
Unatoč pozivu u našu budimpeštansku gimnaziju, on svoje rodno selo ne ostavlja,
nego se posve suživljava s pukom iz kojega je ponikao.
Za odgoj i obrazovanje svojih učenika davao je sve od sebe, za njih je bio ne samo
odgojitelj i profesor nego i životni uzor, kako treba časno i pošteno živjeti, kako treba
biti privržen svojemu rodu. Sveudilj ih je usmjeravao prema daljnjem školovanju i
umnogome pridonio tomu da Santovo postane „rasadištem“ naše inteligencije. Ljubav-
lju za naš materinski jezik i književnost učitelj Stipa, kako smo ga zvali, prožeo je broj-
ne naraštaje santovačkih učenika. Tko se od nas, njegovih bivših učenika, ne bi sjećao
dojmljivih sati književnosti kada nam je predavao, recimo, Preradovića, i zanosno, oro-
šenih očiju klicao stihove:

Ljubi, rode, jezik iznad svega,
u njem živi, umiri za njega!

Posebno poglavlje u životu profesora Velina zauzima njegova publicistička djelat-
nost. Sav svoj rodoljubni žar slio je u spašavanje naše baštine. Otrgnuo je od zaborava
golemu etnografsku građu, mnoge naše pučke umotvorine, običaje. Evo neki naslovi
njegovih studija: Santovačke narodne tkanine i rukotvorine; Ženska narodna nošnja u
pučkoj poeziji; Obnovljeni pokladni običaj u Santovu; Duhovski običaji našeg življa u

48 2020 HRVATSKI KALENDAR