Page 47 - Kalendar_2020
P. 47

Naš uglednik

                 Prigodom 100. obljetnice rođenja Stjepana Velina


                  U prošla dva stoljeća Santovo je iznjedrilo za-
                  vidan broj istaknutih kulturnih djelatnika i
                  istinskih rodoljuba koji su znatan dio svojega
                  vijeka posvetili svojim sunarodnjacima. U
                  nizu tih hrvatskih uglednika zavidno mjesto
                  pripada Stjepanu Velinu, pedagogu, poznato-
                  mu kulturnom djelatniku, pjesniku, zaljublje-
                  niku materinske riječi, kojemu također može-
                  mo zahvaliti što je naša opstojnost produljena
                  do današnjih dana, što nas i sada ima na ovim
                  prostorima, što je u Santovu nacionalna svi-
                  jest razmjerno na visokoj razini. Njegovim je
                  odlaskom (24. ožujka 1984.) šokački ogranak
                  našega hrvatskog naroda nedvojbeno izgubio
                  svoju najvrsniju osobnost velikoga duhovnog
                  uspona, zavidne naobrazbe i širokoga kultur-
                  nog obzora.
                    Stjepan Velin rodio se 12. ožujka 1920., sin
                  je ratara Bariše i Marije, rođ. Blažetin. S knji-
                  gom, osobito s našom pisanom riječi, sklopio
                  je trajno prijateljstvo zarana, još kao pučkoškolac. Premda je bio jedan od najbo-
                  ljih učenika mjesne osnovne škole, zbog ondašnjih nepovoljnih prilika i imovno-
                  ga stanja svojih roditelja, školovanje nije mogao nastaviti.
                    Već u svojim mladenačkim danima ističe se kao buditelj hrvatske samobitnosti
                  i neumorni poslenik na kulturnom polju. Na hrvatski jezik prevodi onodobne
                  omiljene igrokaze, kazališne komade Dezsőa Töröka, Edea Szigligetija i Ferenca
                  Csepreghija. Ta su djela zatim postavljana na scenu i s golemim uspjehom prika-
                  zivana mjesnom gledateljstvu. Time je naš jezik dobio doličan ugled, potvrdilo se
                  da se i na našemu zavičajnom govoru može izraziti sve, jednako kao na madžar-
                  skome.
                    Svoje je osjećaje pretakao u stihove osobito za trajanja Drugoga svjetskog rata,
                  nalazeći se na dalekoj Ruskoj bojišnici, otrgnut od svojih najmilijih. Tada, na oba-
                  li Dnjestra, nastala je rukovet pjesama posvećenih ponajprije mladoj supruzi i
                  malenoj kćeri, za kojima neizmjerno čezne. I kroz to ljubavno pjesništvo, poput
                  zlatne niti, pruža se njegovo iskreno rodoljublje. Tako iz rata svojim suzavičajni-
                  cima poručuje:


                                   Reci im da žarko ljube svoj šokački rod,
                                    Onda će ih blagoslovit svemogući Bog.

                    Njegova „Šokica“ u pjesmi progovara ovako:




                                                                     2020 HRVATSKI KALENDAR  47
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52