Page 49 - Kalendar_2020

Bačkoj; Bunjevačko-šokačke kraljičke narodne pjesme u Bačkoj; Motiv uzidane majke u
bunjevačko-šokačkoj narodnoj poeziji; Poskočice šokačkih Hrvata u Mađarskoj; San-
tovci u jedinicama NOVJ-a. I Fancažanin Andrija Gilijan, sudionik španjolskoga gra-
đanskog rata, našao je u Stjepanu Velinu svog biografa. Također i obnovljeni pokladni
običaj u Santovu dobio je u njemu svojega točnog i iscrpnog zapisivača. Bio je marlji-
vim suradnikom našega tjednika i godišnjaka te surađivao u našim radijskim emisija-
ma i zagrebačkim časopisima Školske novine i Umjetnost riječi.
Znajući da narod koji ne poznaje svoju prošlost, ne zna koje je „grane list“, brže se
gubi, odnarođuje, Stjepan Velin ustrajno prikuplja arhivsku građu za povijest bačkih
Hrvata. Pokreće utemeljenje našega kluba u Santovu čiji je bio prvim predsjednikom i
najčešćim predavačem. Njegova dokumentirana i sažeta izlaganja nailazila su na veli-
ko zanimanje slušatelja.
Zaljubljen u dobru knjigu, nije žalio napora u pribavljanju djela naše lijepe književ-
nosti. I sada mi je pred očima njegov presretni lik kada je po nesnosnoj ljetnoj vrućini
čak iz Zagreba donio pretežak kovčeg pun Šenoinih sabranih djela. Te i mnoge druge
knjige on je zatim širio među svojim sunarodnjacima.
Najdublju je brazdu uzorao, po mome mišljenju, na polju povijesti književnosti. Svo-
jim studijama otkrio nam je zastupnike tzv. budimskoga književnog kruga, kao što su:
Mihajlo Radnić, Nikola Kesić, Lovro Bračuljević, Stipan Vilov, Emerik Pavić, Stjepan
Parmačević. Nije mimoišao ni zaslužne Bačvane poput Luke Čilića, Grgura Peštalića,
Ivana Antunovića, Ivana Mihalovića, Stipana Grgića Krunoslava, Ante Evetovića Mi-
roljuba, Ivana Petreša, Mije Mandića. Pisao je i o našim Baranjcima Nikoli Tordincu,
Stipanu Grdeniću, Blažu Modrošiću, te Gradišćancima Fili Sedeniku, Mihovilu Nako-
viću. Zahvaljujući upravo prof. Velinu, mi danas s ponosom možemo reći da je domaća
hrvatska književnost itekako bogata i da joj korijeni sežu čak u 17. stoljeće.
Ustrajno se bavio i hrvatsko-mađarskim književnim vezama, navlastito Endreom
Adyjem i Kálmánom Mikszáthom. Ovoga potonjeg odabrao je i za svoju doktorsku
disertaciju.
Uza sve to napisao je ili preveo čak 18 udžbenika. Da su oni napisani odnosno sastav-
ljeni na doličnoj razini, potvrđuje nam i visoka ocjena što ju je dao profesor Pedagoške
akademije u Zagrebu, dr. Stjepko Težak, ponajbolji stručnjak na tome polju.
Davne 1984. godine, pišući nekrolog njemu posvećeni, među ostalom naveo sam da
je naš pokojnik za sobom ostavio golemu prazninu koju će malotko moći popuniti. To
osjećam i sada jer nam nedostaje njegov poletni duh koji bi nas sokolio, poticao na sa-
kupljački rad, koji bi nas svojim korisnim savjetima i uputama usmjeravao u znanstve-
noj djelatnosti.
Stjepan Velin bio je čovjek plemenita srca i bogate duše, savjestan, osoba svestrane
inteligencije i sposobnosti, vesele ćudi, njegova dobrohotnost, iznimna skromnost i
neposrednost učinile su ga omiljenim među njegovim suseljanima, sunarodnjacima i
svima koji su imali zadovoljstvo upoznati ga. Svojim životom i radom osigurao si je
trajnu uspomenu. Premda već 36 godina počiva u zagrljaju rodne grude, on je i sada u
našem sjećanju jer navijek živi onaj koji se po dobru pamti.
Zapis na njegovu nadgrobnom spomeniku kazuje da ovdje počiva „Buditelj narodno-
sne svijesti / i ljubitelj materinske riječi“, s nadom iz stihova Ante Evetovića Miroljuba:
„Rod će se katkad sjetit mene / i rake mi u groblju zelene.“
Živko Mandić

2020 HRVATSKI KALENDAR 49