Page 52 - Kalendar_2020

Ipak, treba se zaustaviti u ključnoj 1869. godini. Te godine Antunović je kao
kanonik nadbiskupije živio u Kalači. Sve prije navedene činjenice pokazuju da je
Antunović u crkvenoj hijerarhiji stalno napredovao te se moglo očekivati da će
tako i dalje nastaviti, možda i do biskupske vlasti u nekoj od ugarskih biskupija.
Međutim, vidjevši tužno narodno stanje svojih bačkih Bunjevaca i Šokaca, on je
odlučio pokrenuti veliku akciju oživljavanja njihova narodnog duha kako bi ih
spasio od asimilacije i nestanka. Naravno, ta mu je odluka natovarila velike pro-
bleme jer mađarska je javnost stalno strepila od „opasnosti panslavenstva“. Da-
kle, stavljanje na čelo jednog takvog pokreta moglo mu je priuštiti etiketu nacio-
nalnog neprijatelja. Osim toga, od revolucionarnih godina 1848. i 1849. prošlo je
niti 20 godina. Stare su uspomene na mađarski poraz bile još uvijek svježe. Vje-
rojatno je upravo to razlog što je Antunović rijetko pisao o Bunjevcima kao Hr-
vatima, odnosno što je svoj pokret uglavnom definirao kao preporod Bunjevaca i
Šokaca. Da je tada inzistirao na hrvatskom imenu, njegov bi pokret nesumnjivo
bio odmah ugušen.
Na odluku o pokretanju preporoda podunavskih Hrvata Antunovića je izravno
potaknulo donošenje Zakona o narodnostima iz 1868. godine u Ugarskom sabo-
ru. Taj je zakon manjinama jamčio zaštitu njihove samobitnosti i uporabe njiho-
va jezika na nižim administrativnim i obrazovnim razinama. Dakle, Antunović
je imao zakonski okvir za svoje djelovanje, a on je kao legalist koji je u potpunosti
poštivao zakone Ugarske, u tome vidio šansu za pokretanje pokreta.

Antunović oklijeva s pokretanjem novina

Na Veliku Gospu 15. kolovoza 1869. Antunović je poslao poziv Bunjevcima i Šok-
cima za utemeljenje njihovih vlastitih novina u kojem je rekao: „Braćo mila, sva-
nulo je, neka je dakle kraj neplodnoj tužbi, nastao je dan i pozivljemo se svikoliki
u kojima još bunjevačka, šokačka krv vrije, da se sdružimo, snagu i svu našu silu
sjedinimo i narod naš od sigurne propasti izbavimo…“. Već sama objava poziva
izazvala je velik nemir u Bačkoj. Mađari su se pitali zašto kalački kanonik inzisti-
ra na očuvanju bunjevačko-šokačke samobitnosti, a neki Bunjevci mislili su da ih
Antunović želi posrbiti. Velika uznemirenost javnosti utjecala je na to da je An-
tunović oklijevao s pokretanjem novina sve do ožujka 1870. godine.
Tijekom jeseni 1869. o tome doznajemo iz nekoliko članaka koje je objavio si-
sački list Zatočnik. Uredništvo toga lista saznalo je da kalački kanonik Antunović
namjerava pokrenuti list za podunavske Bunjevce i Šokce, te je nastojalo doći do
konkretnih informacija. Ubrzo se u tome listu javio Ambrozije Boza Šarčević,
pravnik, koji će tih godina postati jedan od glavnih Antunovićevih suradnika. U
članku pod nazivom „Bunjevačka stvar“ (Zatočniku, 7. siječnja 1870.) Šarčević je
napisao da je Antunović doista namjeravao pokrenuti list te da je sakupio dovolj-
no novaca za pokretanje Bunjevačkih i šokačkih novina. Međutim, imao je pro-
blema u okupljanju suradnika, a osim toga jako ga je razočarala reakcija bunje-
vačkih prvaka (pripadnika plemićkog i građanskog staleža). Poznato je da je
upravo u to vrijeme Antunović organizirao sastanak uglednih subotičkih Bunje-
vaca u Župi sv. Terezije na kojem su mu sakupljeni uglednici rekli da taj njegov

52 2020 HRVATSKI KALENDAR