Page 87 - Kalendar_2017
P. 87

33-121_Layout 1  2016.11.04.  11:51  Page 85








                  su znali. Kad on umre, onda će na kimgod ostavit. Moj brat to već ni virovo. Kako on može
                  ako neće doć još ni vidit? Moja mama susrela se s otim čojekom:
                     – Martine, ako možeš, naše svinče puno crvi, oće da crkne, pa pomozi.
                     – Dobro je. Kad budem imo kad.
                     Nije reko zacilo da oće. Kad jedanput oni viđu da se svinče očistilo, a nije došo vidit
                  ništa. Sad kako je to, ni sama ne znam. Ako kaže kako, onda ne može pomoć više. Tako
                  mora šutit, pa kad umre, onda će komegod.
                     MH: Jedan naš Kašadac, Slipčević, ličio bradavice. Ljudi su mu se samo potužili da ima
                  na konju puno, ima ovamo, ima onamo, a on je samo vidio, on ni kazo ništ, jedanput to
                  prošlo. Kažu, kad je tev umrt, u Semartinu ostavljo je, ne znam na kim, ali nisu teli primit.
                  Pa ondak u Bremenu primila jedna, Vorgićeva, pa ta mloge izličila ko je obolev.
                     MBP: Kad kaplje s krova, s otom vodom treba oprat ruke, tako su mi rekli. Mlogo sam
                  kojišta probala, a jedanput su bradavice nestale. I ako nađeš praznog puža, zemlje da ima,
                  samo zemljom potari i baci priko sebe taj puž. Kažu da i to. I to jesam probala, sve, pa
                  dobro je bilo.
                     MH: Ima stup kod Đuda, kod vodice, nije u Đudu, već ovamo k Šiklošu. Od drveta je.
                  Zub ako boli, otkoljili bi skalju od tog drveta, čeprkali bi, i prođe. Isprobali su mlogi.
                  A isprobali su i đudsku vodu. Peru kraste, pa prođe. Jedan bremenski Tuno na Đudu pro-
                  vidio, ćorav bio ko oblačna noć, pa opet vidio kad se umio.
                     MBP: Ako se kogod poriže, kaže, valja paučine metnit. Ja to nisam radila. Kažu da je
                  dobro. Ta pa ona paučina je prašna! Kažu da prođe. Ako smo se porizali, metali smo i stu-
                  čeno sime od konoplje.
                     MH: A mi, momčići, to popišamo, da se ne da nazlo. Il naberemo tanačike, tamo na
                  livadi, pa to se skuva, pa se primaže. I kod nas se metalo stučeno konopljino sjeme. Metali
                  su i stučeno lastavičje gnjizdo, al ne od pravi lastavica. Dvi forme lastavica ima. To su drža-
                  li da treba od oni koje imaju crveno pod vratom. One napravu gnjizdo na polju. To su dra-
                  guljice.
                     MBP: Grijota je lastavicu ubit, a ni rode nije slobodno. Ni prepelice jel su one čuvale
                  svetog Petra grob.

                                         Kosa, šišanje, naušnice

                     Kad je slobodno malom ditetu šišati kosu, kiku?
                     MH: Godin dana ne treba. U danu mu se mora šišat.
                     MBP: Divojke nisu šišale kiku, već kad se udaje ili kapica kad bude. Velika kika bude,
                  onda prodade kiku. Dođu taki pa kupu. Ja sam prodala vala tri put kiku moju. Same od -
                  rižu.
                     MH: Ja pamtim, samo se vrat brijo ženama. A šišat su se mogle samo utorkom, to je
                  sretan dan, pa će kika gusta bit.
                     MBP: Kod nas svejedno. Mene mama moja šišala češljem, al uvik u subotu il u nedilju
                  rano. Kupu dućandžinice. Išo nikaki, Bosanac, sokakom pa uvik viče: „Marame za kike.” Pa
                  sam dobila maramku svilenu.
                     MH: Kod nas vikali: Čipke, marame za kike iz grbave Like.
                     MBP: Kiku ne treba prat kad je mladinac, već kad će se Misec friško minjit, onda valja,
                  jel bude mekinja u glavi.


                   2017 Hrvatski kalendar                                              85
   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92