Page 91 - Kalendar_2017

33-121_Layout 1 2016.11.04. 11:51 Page 89

O jednoj santovačkoj Mađarici

koja podržava našu borbu
za hrvatski narodnosni opstanak

Prije valjda pet godina bio sam pozvan da budem
član žirija u bajskoj Osnovnoj školi „Šugavica”
gdje sam se susreo i s Katikom Polgar Jakošević
koja je s mojim Santovcima došla poslušati neko-
ga od svojih koji je recitirao ili prozni tekst kazi-
vao na hrvatskom jeziku povodom državnog nat-
jecanja što ga je organizirala Hrvatska državna
samouprava. Okupili smo se u lijepom broju i
imali priliku s mnogim starim znancima porazgo-
varati. Bilo je lijepo i veličanstveno. Na natjecanju
je bilo mnogo osnovnoškolske djece. Tada sam je
zapitao bi li jednom bila voljna biti subjektom
intervjua u vezi sa čuvanjem naše narodnos -
ne/manjinske samosvojnosti. Ona se, hvala dra-
gom Bogu, pozitivno izjasnila. Život je donio tako
da se to obećanje, eto, sada ispunjava.
Krajem srpnja 2016. godine, oko Dana sela,
sišao sam s autobusa, koji je došao iz Baje, u svo-
jemu rodnom Santovu kod krčme „Gondüző”
(Razbibriga) gdje žive Jakoševićevi, negdje na
granici Prnjavora i Malog Berega, dakle u južnom
dijelu sela Santova. Katika me je čekala ispred
svoje kuće, pa sam ih lakše pronašao. Nakon kratkog razgovora i fine kave koju mi je
ponudila, uključio sam svoj stari diktafon i započeo je razgovor. Tek sam tada vidio žalos-
nu činjenicu da je stroj zakazao, iako mi je doma još radio. Ništa zato, Katika je polako i raz-
govijetno odgovarala na moja pitanja, a ja sam brzo pišući, sve točno zabilježio. Evo naše-
ga razgovora obavljenog u lijepo uređenoj Katikinoj kući, u tom inače lijepom dijelu sela.
Nasuprot Katikinoj kući je baš i mjesna prodavaonica/dućan „što nije loša stvar”.
– Katika, kaži mi nikoliko riči o svojem poriklu.
– Moj otac je vamo došo iz Jugoslavije, valda iz Vinkovaca. Mama i on bili su Madžari.
Živili su u Muvaču, al nigdi u šume, i mlogo su radili, pa sam se ja otranila kod moje tetke,
koja nije imala dice, u Baračke (Nagybaracska) da bi laglje mogla it u bölcsöde (jaslice),
ovodu/vrtić, a kasnije i u škulu. Otac mi nije tio naučit na hrvatski iako je zno tako divanit.
To mi uvik dira.
– Neka se zato jidit, ta njem naš jezik ipak nije bio maternji, a to nije svejedno. Oprosti mu.
Kako su se tvoji roditelji zvali? A tetka?
– Otac mi se zvo Polgár Ferenc, mama Horváth Erzsébet, a tetka Molnár Teréz.

2017 Hrvatski kalendar 89