Page 94 - Kalendar_2017

33-121_Layout 1 2016.11.04. 11:51 Page 92

sivao javni natječaj za dopunu radnoga mjesta, tada se to odlučilo u Centralnome komi-
tetu ili na županijskoj razini koga gdje će uposliti. I moralo se, ako je bilo potrebno, i seliti.
Njezini su roditelji bili među prvim učiteljima koji su 1945. – 1946. godine osnovali bunje-
vačke škole po Bačkoj, pa tako i u Gari. Prvi i drugi razred Zorica Babić završila je u svome
rodnome mjestu. Potom su roditelje premjestili u Kaćmar, gdje su boravili dvije godine,
ona je ondje pohađala treći i četvrti razred. Nakon toga obitelj se seli u Budimpeštu, jer su
oca imenovali referentom za školstvo Demokratskoga saveza Južnih Slavena. Šesti je raz-
red završila u mađarskome glavnom gradu u Hrvatskosprskoj osnovnoj školi. Godine
1959. njenoga oca imenuju ravnateljem pečuške Hrvatske osnovne škole, i tako tri zadnja
razreda osnovne škole pohađa tamo. Otac Alojzije do svoje smrti bio je ravnatelj, a mati
Anuška do umirovljenja učiteljica. Gimnaziju „Klára Leövey” pohađa također u Pečuhu,
nakon toga stječe diplo-
mu nastavnika hrvatsko-
ga jezika i književnosti te
mađarskoga jezika i knji-
ževnosti na Visokoj školi
u tome gradu. Pri završe-
tku studija započela je
raditi u pečuškoj Hrvat -
skoj osnovnoj školi. Od 1.
siječnja 1973. osnivaju su
bazične knjižnice, za juž -
ni dio Mađarske – Bačku,
Šomođ i Baranju – bazič -
na je knjižnica osnovana
u Mohaču. Od narečene
godine Zorica Babić upos -
lila se u Mohaču, u knjiž-
nici. Što je značilo naba-
Ivan, Zvjezdana, Kićo i Zorica Agatić
vu knjiga, katalogizaciju,
a potom organizira i sus rete čitatelja te književnika. U Mohaču ostaje do veljače 1975.
godine, udaje se za Ivana Agatića, i svoj život nastavlja u Tukulji. Ondje radi kratko vrijeme
kao ravnateljica tamoš njeg doma kulture, a od 1977. do 2001. radi kao urednica hrvatskih
udžbenika i ostalih izdanja u Izdavačkoj kući Nemzeti Tankönyvkiadó. Od rujna 2001. do
2005. godine urednica je u Izdavačkoj kući Croatica. Godine 2005. odlazi u mirovinu. Mati
je dvoje djece Zvjezdane i Krunoslava (Kićo).
Zorica Babić Agatić svoj životni put mi je ispripovijedala toga rujanskog popodneva...
Nisam znala hoće li mi govoriti i o sudbini svog oca Alojzija. Na svu sreću ispričala mi je
jer, kako i ona reče, još i dandanas je prati ova trauma. Imala je dvije i pol godine kada su
njenoga oca odveli, i obitelj tri godine nije znala ništa o njemu. Je li živ ili su ga ubili? Ništa.
Nakon tri godine doznalo se da je u Csolnoku. Nakon tri godine su ga osudili na deset
godina, te su ga poslali u Csolnok, u rudnik. Ondje je radio kao rudar, što je naučio uza
stručnjake. Ako je ispunio mjesečnu normu, koja je varirala svakoga mjeseca, mogao je
primiti posjet. Godina 50-ih iz Gare doputovati u Csolnok (!?) značilo je dva dana putova-
nja za susret u najboljem slučaju od sat vremena. I tako jedanput i ona je otputovala s maj-

92 2017 Hrvatski kalendar