Page 148 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

pokretan, ali ni u kom slučaju u stanju da ih čeka na željezničkoj
postaji. Nakon srdačnoga grljenja i pozdravljanja, dok je Kaja
sinčića Zokija u velikoj sobi stavljala u čiste pelene, šogor Marco
i Branko sjedili su za stolom u kuhinji, uz vrsnu kapljicu „šljivke”
ispečene u susjednom selu Bikovu i prisjećali se nesvakidašnjeg
stradanja te nezavidnog odležavanja u bolnici, nazdravljajući jedno
drugome. U međuvremenu stigla je i sestra Branka iz vrtića.
Srpanj je svakoga dana, i tu na selu, neumitno žario. Ljeto je
bilo u jeku. Ogromna sunčeva lopta je pržila i sve živo natjerivala
u hladovinu. U popodnevnim satima bi žega nešto popuštala,
a i sparina je bivala snošljivija. Tada bi se šogor Marco i sestra,
s bratovljevima zajedno, osmjelili i pošli u šetnju. Divili su se okolici
i raskošnoj prirodi koja je rasipala svoje ljepote stvorivši šaroliki
pejzaž od cvjetnih livada, od sunca oprženih pašnjaka i hladnih
šumaraka koji su pružali oazu osvježenja. Zrak je bio čist i pitak. Za
zdravlje nikad bolji. U neposrednoj blizini sela protjecala je mutna
rječica Sárvíz, a nešto podalje, na kilometar-dva, protezala se gustim
rakitnim šibljem, žbunjem, bagremovima i topolama obrubljena
obala kanala Sió koji je iznad Szekszárda presijecao šumski predio
Gemenca i komotno romoreći povezivao „mađarsko more”, Blatno
jezero, Balaton sa širokim plavim Dunavom.
Treba priznati da su gosti iz Budimpešte, i pored šogovorog
zdravstvenog stanja, u odista dragom i toplom rodbinskom
i obiteljskom krugu proveli niz ugodnih dana. Tome su pridonijeli
i „dobrosusjedski odnosi” s bračnim parom pedagoga Kovács.
Muž János bio je rodom iz Srimljana, nadomak Baje, a žena Ma-
rika je u ovaj kraj prispjela sa zapadno-južne državne tromeđe, iz
slovenskog naselja Senika. Bili su to ljudi suvremenih svjetonazora,
vrsni i poštovani pedagozi. János nije bio samo vrstan matematičar,
već i strastven „pecaroš” koji je izričito uživao loviti grabljivice,
napose štuke, koje su se – prema ribičkim šalama – i same znale
„upecati” na udicu.

148