Page 152 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

sa šogor-Marcom? Ta on se siromah dosta teško kreće. Kako
će i kada stići svojoj kući? A gdje li su ostali junaci? Vrtjele
su se naglo misli u Brankovoj uznemirenoj glavi. I dok se on
„iskoprcao” iz zelenog kukuruzišta i gustog rakitovog, vrbovog i
bagremovog grmlja, u daljini primijeti spasonosna svjetla seoskih
električnih bandera, kraj seoskoga puta, na kraju jedne nepoznate
ulice. Bilo što bilo, oprezno se obazirući oko sebe, krenuo je
naprijed. Jedino su ga još uznemiravale, zbunjivale unakrsno
nailazeće ulice. Sjetio se ne baš ohrabrujućeg „pajkanovog”
upozorenja, pa se sav naježi. A što ako ga taj u potaji pomno
prati? Ne daj, Bože, da ga iznenadi. Mogao bi ga i uhititi, a kod
sebe nema nikakve dokumente. Sve je po dogovoru ostalo kod
kuće. Hej, kakve bi „kalamajke” nastale pred seoskim svijetom,
obiteljima i sestričinima, a tek na radnom mjestu u Pešti? Bilo bi
katastrofalno. Možda bi ga otpustili iz službe?
Dok su mu se takve zamršene i crne misli rojile u glavi,
najednom ispred njega iskrsne poznati dio sela u čijoj blizini se
nalazio i šogor-Marcino zdanje. Nečujno mu se približi i zastane.
Rolete na uličnim prozorima bile su spuštene. To je nagovještavalo
da ukućani u miru spavaju i snuju svoj slatki san. Ali s dvorišne

strane, u kuhinjskom dijelu, iza „firange”, bilo je svjetla pri kojem
su se nazirale siluete sjedećih osoba i čuli nerazgovjetni glasovi.
Obazrevši se još jednom oko sebe, Branko je oprezno otvorio
ulazna vrata i stupio u predsoblje. Smjesta ga udari vonj, dobro
poznata „saga” ribe, čemu se još kao dijete privikao u halaskoj
roditeljskoj kući. Zakucavši, kuhinjska vrata se naglo otvore.
– Hvala Bogu što si već jednom stigao. Već smo posumnjali da
si se izgubio pa su momci htjeli krenuti u potragu – povikaše svi
uglas, ustavši iza stola, grleći i ljubeći Branka u obraze.
Od naglo nastale dragosti i sretnog povratka, društvo se raskalašilo,
razveselilo. Šogor Marco, za ohrabrenje, smjesta natoči jednu „ljutu”,
komovaču, a koja je dobro došla da se živci malkice smire.

152