Page 153 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 153

– Hej, ljudi, naša avantura zamalo propade, a onda bi, bogami,
                             sve otišlo u „trajsik” – smijući se oglasi Aca.
                                Zabrinuto klimajući glavom, „zajapuren” od prijašnjih nezgoda i,
                             naravno, od „raše”, odobrava mu i Matija. Sestra Branka i šogorica
                             joj Kaja samo su se smješkale baš kao da imaju nešto potajnog
                             odati. Društvo se razveselilo, malo je trebalo da i pjesma potekne.
                             No zbog djece – Jadranke i Zokija – koja su spavala u susjednoj
                             sobi, na moljakanje žena, glasno prepričavanje se donekle utišalo.
                             Upadajući jedno drugome u riječ, prepričavao se noćašnji „izlet”,
                             a ponajviše oni nezgodni trenuci, kako se sve dogodilo, i što se sve
                             moglo eventualno dogoditi, ali na koncu konca sve je ispalo sretno.
                                – Pardon, momci! A što se zbilo s promašenim ribljim „džakom”?
                             – upita Branko pomalo već opušteno i vidljivo rasterećen.
                                – Kada je nastala ona vražja gužva, prijetnja i pucnjava, i kada se
                             u žurbi izbućkalo iz baruštine, na brzu ruku pokupila riba, mreža je,
                             nažalost, ostala u travi. Nakon što je ominozna osoba „spandžala
                             džak” za vrat i za tren oka nam se izgubila, moj kumić Aca i ja, da bi
                             se i sami što brže oprostili opasnosti i bili na sigurnijem, šmugnuli
                             smo na jednu, a kumić Matija na drugu stranu misleći da ćeš se ti već
                             nekako i sam snaći – reče naizust Branku šogor Marco.
                                – Lijepi ste mi vi ribolovci – uplete se šogorica Kaja - ostavili ste
                             mi sirotog mužića na cjedilu. Ta on i ne poznaje vaše selo, a kamoli
                             putove i sokake. No, hvala Bogu, i bez vaše pomoći se snašao.
                                Nato će sestra Branka:
                                – A sada, što se riba tiče, poslušajte moju varijantu noćašnje
                             priče! Mi smo sa šogoricom, počam od vašega odlaska pa sve
                             do naglog upadanja na vrata te vaše ljudske spodobe, zaista se
                             brinule, ali i navijale da vam se ne desi neko zlo. Naročito nas je
                             zabrinjavao šogor Marco koji se, kako i sami vidite, nije potpuno
                             oporavio. Ali, hvala Bogu, svi ste tu, a riba je našla svoje mjesto
                             u kući. Zavirite u kupaonicu, pa će te imati što vidjeti. Kada je
                             puna-puncata ribama, kesegama, karasima, kućinima i linjacima.


                                                                                       153
   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158