Page 158 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 158
Jesenje vrijeme
Őszi idő
I.
Sumorno jesenje vrijeme,
Pomamljen vjetar oštro krstari,
jedan omiljen nutarnji glas,
Ljepše mi priča stvari.
II.
Dok mi ti propadanjem nudiš,
I prolaznost urličeš na čovjeka,
Zar ne misliš ti na to,
Da t’ se život u lice cereka!?
III.
(Ali) Bilo s kakvom maglenom koprenom
Pokušaš li mi budućnost skriti,
Tiha pjesma života
Daljnjom će zipkom mi biti.
158
