Page 154 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Mogli ste uloviti i pokoju štuku, šiljeva ili soma. Izgleda da su
vrane ili druge ptice „porasipale” samo ikru sitnijih riba. Plod
vašeg truda – umjesto vas – na biciklu je donio stari Krivokuća,
kojeg u selu bije glas najvještijeg krivolovca. Taj čovjek je zazvonio
i bez ikakvog komentara izustio da ćete uskoro i vi stići, dodavši
tek toliko: „spašeni” su, i stavivši „džak” ribe u predsoblje, nestao
u noć. I još nešto. Nas dvije smo uvjerene da se ne trebamo
miješati oko čišćenja te silne ribe i da će ona najkasnije do sutra
poslijepodneva – kako to Bog zapovijeda – biti spremna. Nadamo
se da će ovoga puta i kuhinja biti vaš resor, a naša briga samo
pečenje – izvijestila je ribolovce domaćica, sestra Branka.
Time je zapravo, već podosta premorenom muškom društvu,
ujedno dano do znanja da će domaćini na počinak, a ostala dvojica
da „gase svjetla”. I vrijeme je poodmaklo. S obližnjeg crkvenog
tornja odzvanjao je otkucaj „sitnih sati” novoga dana.
Dakako, istoga dana se sve zbilo kako su to žene prorekle.
Silna riba je uz ornost prošlonoćnoga „halaskog” kolektiva uz
dobrodošle čašice šogor-Marcinog crnog vina te raspredanje
prošle avanture, uza šalu i smijeh očišćena „kako Bog zapovijeda”,
odnosno podijeljena bratskim „halasima” pa i rodbini. A kada je
ispod umjesto sačinjenog tronožnog čeličnog stakla zapucketala
vatra s odgovarajućim plamenom obujmivši viseći kotlić, i nakon
tročetvrtsatnog kuhanja zamirisala čuvenom cecelskom paprikom
začinjena „riblja čorba”, društvo je s pravom nazdravljalo.
Iako je otada prohujalo dobrih tridesetak godina, nema da
u Velom Selu, kod šogor-Marcinih, tijekom gošćenja ili godišnjih
svinjokoljskih običaja, na kojima se okuplja danas već i unučićima
obogaćena obitelj, a da se ne spominje nekadašnja ljetna ribolovna
avantura, čuveni „krivolov”.

154