Page 151 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

znali što će se na koncu od svega toga izroditi. Ali tko smije, taj
umije! Nakon novih hitaca, ispucanih najvjerojatnije iz ručnoga
oružja za opomenu, u trenutku kada su se „mrežotegljači” prema
prethodno dogovorenom strateškom planu počeli bezglasno
povlačiti pognuti nad vodom prema suprotnoj strani, zafi jukali
su hici nad njihovim glavama. Sve se odvijalo u najvećem tajcu,
bez ikakvih šumova, osim žurnog „bućkanja” po vodi. Uspjevši
se dočepati sigurnoga mjesta, iz skrovišta kukuruznog zelenila,
nečujno se pojavio prestrašeni Branko. I dok se mreža, kako se
samo uzmoglo brzo i bezglasno ispražnjavala, ulov zadnjeg kruga,
srećom, stigao je na svoje određeno mjesto, u pripremljeni oveći
„džak” koji se pokazao pretežak da bi ga jedna osoba, a možda
i dvije, mogle naprtiti i umaći s njime u noć. Društvance se toliko
zašeprtljalo da je bacajući sve unaokolo, jedva-jedvice uspjelo
zadržati riskantno stečenu praznu mrežu i dragocjeni „džak”
ulova, te iz petnih žila pohitalo u spasonosno kukuruzište na čijoj
se ivici – u ležećem stavu – nalazio šogor Marco, zasigurno i sam
zaprepašten od nastale zbrke, iščekujući konac opasne situacije,
kad najednom iz tame izroni jedna ljudska spodoba i bez riječi
i gestikulacije, prigrli „džak” iz trave te poput hitne srne, nestade
u noćnom mraku. Nakon što su u međuvremenu, s druge strane
vode umukli povici „Stoj!” i prestala luda pucnjava, okolišem je
zavladao mukli seoski mir, tek se s druge, bostanske strane čuo
lavež preplašenih pasa, čuvarkuća.
Najednom se iz kukuruzišta oglasi podosta razgovijetni šapat:
– Šogor-Branko, Matija, Aco, gdje ste?
Osim uobičajenih seoskih noćnih šumova, nikakvog znaka ni
odaziva nije bilo. Izgledalo je da je hrabra trojka izmakla, nestala –
kako je to uobičajeno reći – poput „kamfora”.
A kako ću se ja, zaboga, izvući iz ovog „sosa” – pomisli
Branko koji se također nalazio među redovima kukuruza, ali
zbog udaljenosti nije čuo šogor-Marcin tihi zov. Što li može biti

151