Page 159 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Za život – usamljeno

Az életért – egyedül

I.
Oko dvadeset ljeta kako dozrijevalo ti je lice,
I još uvijek moraš živjet’ samcat-samac,
Ako ti breme tuge stišće nemilice,
Tek sam sa sobom trebaš da razgovaraš.

II.
Siroti dječače! Tebe je kob
Hajkom divljači proganjala svijetom,
I tko zna da l’ ćeš uzimat starosti dob,
I da li ćeš vratiti u roditeljski dom.

III.
Trudoljubivo patiš, i kratko žiće svoje
Među nepoznatima moriš sve više,
Ruka ti, rođena zagrljaju u dvoje,
Sad vazda samo gorke suze briše.

IV.
I tako ti prohujaju dani tmasti,
Uzalud borba za željene mete,
Propast će ti na glavu pasti,
A smrt nataknut lovora bukete.

159