Page 18 - Ivan_Horvat_Zidanski_dicaki
P. 18

Zidanski_dicaki.qxp  2017.10.18.  12:49  Page 16





                                      Za par korakov su na stazi i odmah su pod
                                    kostanjen. Pod velikin kostanjen ni germja, neg
                                    mala tanka trava.
                                      – Ovde smo – velu otac.
                                      – Ovo mjesto je bome dobro sranjeno – veli
                                    Cigančić. – Ne bi si bil mislil, da je vako lipo pod
                                    ovim kostanjem.
                                      Sedu se na jedno zrušeno drivo. Bog zna, gdo je
                                    je simo povukal, i kuliko ljudi je jur ovde sidilo.
                                    Najper zamu torbu.
                                      – Tetac liktar – veli Marko – doniesli smo vam
                                    i meru kobasice, mi smo svoje pojili.
                                      – Kade ste ju ukrali – vi nišvridnjaki – velu
                                    serdito liktar.
                                      Ive povi ča se j’ stalo va gradi s guslarom. Kad
                                    su se najili i napili, velu liktar:
                                      – No, Marko, sad nam povi, ča su rekli Cigani.
                                      – To su rekli – povi na kratki Marko – ča vam je
                                    i konjanik povidal. Turak ide pod Beč s velikom
                                    vojskom. Ur su došli va orsag prik veliki vod.
                                      – To ni istina. Kude idu na Kiseg? – pitadu otac.
                                      – Kude idu, svaki grad nutra zamu i požgu –
                                    veli Marko. Kot naši račundu, na koncu julija
                                    ćedu bit ovde. Imamo lazno, da se sranimo.
                                      – Dobro, Marko, ali ovo neka nikomur povidat.
                                    Ću to ja ljudiem naznatit, kad bude potribno.
                                      – Ča nećemo pojt va grad? – pita Ive.
                                      – Pojt, ali ne svi. I nako je ovde na okolici čuda
                                    siel, ka drugamo ne moru. Samo ditići, mladi
                                    muži i žene ćedu pojt va grad. Mi drugi ćemo se
                                    sranit. Ovo sam poručil i Jurišiću, kapetanu grada.
                                    Ali ovo se još ne smi povidat.

                                    16
   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23