Page 91 - Kalendar_2020

Ništa, barem si oba grada mogao bolje upoznati. No, šalu na stranu, svaka
čast tvojoj generaciji!
A gimnastiku i biologiju predavajući, što nam možeš reći?
Što se biologije tiče nabavio sam od Nacionalnog muzeja iz Budimpešte mikro-
skope koje su škartirali, ali još su se mogli upotrebljavati, pa su, eto, u Dautovu
djeca mogla gledati biljke i životinje ispod sitnozora. Imali smo bogatu zbirku bi-
ljaka i kukaca. Trudio sam se na privlačan i zanimljiv način predavati im pred-
met „živi svijet“. Bilo je da sam nabavio i preparirane ptice pa čak i ljudski kostur.
Glede tjelesnog odgoja mogu reći da smo postigli zapažene rezultate, osobito na
polju rukometa. Na primjer Attila Németh, naš đak, bio je kasnije jedanaest puta
reprezentativac Mađarske u rukometu. 1994. na županijskom natjecanju u ruko-
metu bili smo prvi. Još su nam tri đaka pozvali gore, na viša mjesta, u sportu.
Imali su Dautovci za vrijeme trenera Matije Zorića i tim koji je dospio u NB
II. U trčanju i u nekim drugim sportskim disciplinama također su bili vrlo
uspješni. Mnogo puta su odnijeli „palme“ na okružnim, kotarskim te župa-
nijskim natjecanjima, a i na državnima su bili uspješni. 1962. u trčanju bili su
na zemaljskom natjecanju prvi. Matija se također natjecao, u trčanju na 400
metara bio je uspješan. Bavio se dakle i kao nastavnik gimnastike, ali i kao
trener i školskom djecom i s odraslima. Pokazao mi je da ima ukupno 119
medalja, naime ako je netko od njegovih učenika dobio medalju ili netko dru-
gi čiji je on trener bio, običaj je da i nastavnik, odnosno trener dobije medalju.
Inače, toliko toga mi je on još govorio da tako reći nikada ne bismo stigli na
kraj ovog članka da sam sve napisao, iako on ni najmanje nije hvalisavac,
nego više skroman čovjek, ali sam ja te mnoge uspjehe iz njega naprosto, in-
tervjuirajući ga, „izvukao“.
Jednom sam uživo vidio – kaže Matija – i velikog Santovca, nogometaša Florija-
na Alberta, naime on i poznati mađarski pjevač László Aradszky došli su u Dau-
tovo naizmjenično pjevati odnosno govoriti o svojim nogometnim doživljajima.

Matija, supruga kako ti se zove, što je bila po zanimanju, koliko djece i
unučadi imate i kako se zovu?
Moja je supruga, Katalin Petike, završila Srednju strukovnu školu Istvána
Türra u Baji, radila u ÁFÉSZ-u, zatim je kao izvanredna učenica završila tako-
đer bajsku visoku učiteljsku školu, na praksi bila u Kunpesszíru, u Kumaniji, a
poslije je sa mnom radila u Dautovu kao učiteljica. 1965. smo se vjenčali, imamo
dvoje djece, Evu i Tamaša, te četvero unučadi, Lauru, Donata, Zsanett i Zalana.
Matija se raduje jer mu unuka Laura s njima redovito ide na plesačnice u bajsku
Osnovnu školu „Šugavica“ na Dolnjaku, i tamo vrlo lijepo napreduje u južnosla-
venskim plesovima pa i s Matijom pleše na balu, recimo na bajskome Velikom
prelu. Tome se Matija osobito raduje jer, je li, „Krv nije voda.“ Kći Eva završila je
Vanjskoekonomsku visoku školu u Budimpešti i živi sa svojim suprugom u Nje-
mačkoj, a sin je kod nas, na visokoj učiteljskoj završio je na tjelesnom smjeru i radi
kao pedagog u Baji. Matijina unučad su dakle od sina.

Matija, a bunjevaštvo, južnoslavenstvo, hrvatstvo nije ti falilo u mađar-
skom Dautovu gdje si, kako kažeš, proveo 50 godina od svoga života?

2020 HRVATSKI KALENDAR 91