Page 87 - Kalendar_2020

gdje sam čuo i tvoje ime kada je bilo riječi da ste vas nekoliko prije 60 godina
dobili diplome mladih učitelja. Kako je to bilo 1958. godine?
U Baškutu (mađarski Vaskút) završio sam osnovnu školu 1953. godine. Javio
sam se na daljnje učenje u bajsku učiteljsku školu. Prijemni ispiti bili su iz čitanja,
recitiranja i pjevanja. Tada je to bila muška srednja učiteljska škola. Na prizem-
lju je bila vježbaonica. Tu su bili razredi osnovne škole od 1. do 4. Osim toga je
bio još i jedan miješani razred, što znači da su u njemu bila djeca različite dobi,
što nam je zato bilo korisno da se uvježbamo za naš budući poziv, ta rekli su nam
da ćemo se sa sličnom situacijom naći i na terenu kada budemo radili kao učitelji.
U to vrijeme je u čitavoj našoj domovini bilo dosta mnogo salašarskih škola, pa
sam i ja, kada sam 1958. završio svoj studij, dobio radno mjesto u našoj županiji,
u naselju Kunadacs, blizu Kunszentmiklósa, među Kumanima. Bilo je ondje lo-
kacijski odvojeno pet salašarskih škola. Ja sam u središnjoj dobio mjesto, u tako-
zvanom Srednjem Adaču. Nekada je tu bio kraljevski posjed, a na njemu su kra-
ljevski upravitelji imali po jedan dvorac u kojima su u moje vrijeme radile osnovne
salašarske škole, njih pet. Jednom Baškućaninu doći tamo iz bogate Bačke bilo je
neobično. Ljudi su bili siromašniji, ali su bili i vrlo dobri. Vidjelo se na njima da
su kumanskog porijekla, koji su se tijekom stoljeća jezično asimilirali u mađarski
narod. Moja je škola bila na brežuljku i kada je pao snijeg, djeca su iz daljine, kao
male crne točkice, dolazila u školu. Često gledajući taj prizor, sjetio sam se sličnog
opisa mađarskih pisaca Ferenca Móre i Géze Gárdonyija. Kada je pao veliki sni-
jeg, ispred djece koja su dolazila iz veće udaljenosti išli su njihovi očevi i u velikim
čizmama izgazili im stazu. Škole su bile podijeljene i na temelju toga jesu li u
njima bila djeca iz grada ili sela (područje A), s teritorija koje je bilo umalo selo
(područje B) te sa salaša (područje C). Razredi su bili zajednički: 1. i 3., 2. i 4. te 5.
i 8. Ja sam radio u kombinaciji 2. i 4. razreda. To se rješavalo tako da su jedni
imali takozvana neposredna zanimanja, a drugi posredna. Naprimjer, dok sam s
drugim razredom u okviru posrednog zanimanja obrađivao, recimo, matematiku,
četvrti je razred u okviru neposrednog zanimanja trebao tiho čitati ili rješavati
neki zadatak pomoću nekog štiva. Na kraju sam ih ukratko pitao kako su zadatak
riješili i onda su i jedni i drugi dobili domaću zadaću.
Inače, kada smo u učiteljskoj školi završili četiri razreda i obavili na terenu
jednogodišnju praksu, onda smo pred komisijom morali položiti ispit iz pedagogi-
je i metodike i održati takozvani ogledni sat. Ako je to sve uspjelo, dobili smo uči-
teljsku diplomu. Tako da je obuka trajala ukupno pet godina pa sam i ja, dakle
1958. dobio svoju diplomu. Iste te godine sam i narukovao u Zalaegerszeg. Tada je
princip bio da mladiće koji narukuju, treba od rodnog mjesta smjestiti što dalje u
vojarne da se nauče odvojiti od svojeg rodnog kraja, ako to bude potrebno. Dobio
sam obuku padobranca i izviđača.

Nisi se bojao skakati padobranom?
Pa bojali smo se, no sve smo najprije naučili u teoriji, a poslije smo skakali po-
moću karabinera i padobrana, na jednostavniji način, a onako kada čovjek sam
mora otvoriti padobran, nismo morali. Sve u svemu, odsluženje vojnog roka bilo je
zanimljivo. Sve je to trajalo dvije godine. No baš je tada bio onaj „cirkus“ oko Ber-
linskog zida pa se nismo raspremili iz vojske navrijeme, u jesen 61., nego tek u si-

2020 HRVATSKI KALENDAR 87