Page 84 - Kalendar_2020

(Pörböly), Njiku (Alsónyék) – poprijeko Gemenca – sve do Baje. Prave su piljarice
one, ili kumice, kako bi u Zagrebu rekli. Radi nostalgije sjednem u auto i tim sta-
rim putem krenem na jug. U Etinju načelnik sela, moj stari znanac dr. László
Csörnyei žali se da zbog neisplativosti čitava je linija prekinuta, samo istrošene
zgrade podsjećaju na stara vremena. Promet se odvija autobusima.
Vrativši se Bellosicsu: profesorski je posao obavljao časno tijekom dva desetlje-
ća, a naposljetku, od 1913. ravnatelj je učiteljske škole, sve do svoje rane smrti
(1916.), prouzročene u to vrijeme čestom sušicom (tuberkulozom). Mađarski Et-
nografski leksikon piše o njemu: među prvima je objavio studij o Vendima u Že-
ljeznoj županiji i u povijesnoj Zali. Spomen-ploča podsjeća na njega u Baji, Jeger-
segu i Rédicsu. U posljednjem je mjestu čak tri spomenika: osim središta sela i
kod rodne kuća i u crkvi gdje je kršten. Osim toga njegovo poprsje u susjednoj
Lendavi otkrili su nedavno, sve u znak toga da ga ni rodni kraj nije zaboravio. Čak
i Hrvatska enciklopedija mu posvećuje posebnu natuknicu oslovljavajući ga et-
nografom, pedagogom, profesorom povijesti. Njemu pripisuju što je utemeljio
seoske škole na Fancagi (Bajaszentistván) i u Čikuzdi (Sükösd). Kao etnograf sa-
kupljao je starine i podatke o običajima i kulturi narodâ iz Pomurja i Bačke, gdje
je proveo svoj radni vijek.
Autor je sintetskog rada o Bunjevcima u prvoj knjizi monografije Bačko-bo-
droška županija (Budapest, 1909.), u kojoj je pisao o podrijetlu, seobi, kulturnom
stanju i narodnim običajima Bunjevaca u Bačkoj. U pogledu etimologije imena
Bunjevac priklanja se mišljenju da potječe od hercegovačkoga predjela u kojem se
nalaze mjesto i rijeka Buna. Ističe da se Bunjevci od kraja XVII. st. nazivaju i
Dalmatincima, po svojem dalmatinskom podrijetlu, te katoličkim Racima i Hr-
vatima, a da su svoj jezik do sedamdesetih godina XIX. st. nazivali ilirskim, a
poslije bunjevačkim. Istražuje i običaje Hrvata, kao što su dodole u Dušnoku
(Eső-varázslás, Dodola, 1905.) ili „položaj“ u bačkih Bunjevaca (Polazsenik,
1907.). Donio je podatke o nekim šokačkim etnografskim predmetima u Bač-
ko-bodroškoj županiji (Adatok a bácsbodrogmegyei sokácok tárgyi néprajzához,
1914.), a zapažena mu je i rasprava o vrsti šokačke preslice (Bácsmegyei sokacz
fejes guzsalok), tiskana u Izvještaju etnološkog odjela Mađarskog nacionalnog
muzeja u Budimpešti
Dobru vijest učiteljske škole dalje nosi naša Serdahelkinja dr. Marija Kanižai,
koja od 1985. radi u Baji. Doktorsku disertaciju o osobnim imenima zalskih kajka-
vaca (s naslovom Személynévvizsgálatok a zalai káj-horvátok körében 1794-től
1998-ig) napisala je i 1985. obranila. Poslije studija na ELTE (1985., hrvatsko-srp-
ski i mađarski jezik) počela je u Baji na katedri za narodnosne jezike. Od 2012. bila
je prodekanica, a od 2015. voditeljica Instituta za obrazovanje pedagoga. Muž joj
je informatičar, rođeni Bajac (Bunjevac), imaju dva odrasla sina. Ona (oni) između
autobusa i automobila mogu birati kad krenu na put u Serdahel, ili nazad. Bus iz
Jegersega kreće prema Kaniži i izravno dalje do Baje prema Segedinu.
Napokon ja napuštam školu, nađem si drugo radno mjesto, koje me više ispu-
njava, više paše mojim ambicijama. Na vjernost mi bude rečeno: ostajem tu pu-
nih 36 godina, sve do ulaska u mirovinu. Ali ta više od tri i pola desetljeća već su
druga priča, u drugim okolnostima, s drugim ljudima.
Josip Mihović

84 2020 HRVATSKI KALENDAR