Page 80 - Kalendar_2020

ozbiljnije, ali ako se birati može, ne baš ono kistom i svakojakim bojama. Na od-
sjeku za likovne umjetnosti cijenjena osoba u podređenom rangu, ali za nas na-
stavnik broj jedan, u ocjenama bolje izraženo prava petica. To je mlađi Sándor
Éber (1909. – 1985.), rođeni Bajac. Na našu sreću više je on umjetnik nego strog
profesor, što nas doista dojmi. Navlastito zanimanja na kojima prikazuje dijapo-
zitive umjesto da rišemo recimo Snjeguljicu i sedam patuljaka ili tomu slične
priče beskrajno. Za to je zadužena puno mlađa, dekorativna nastavnica Irén
Klossy, koja je kasnije stupila također na put zapažene umjetnice grafičarke.
Omiljeni nam Éber proputovao je čitav svijet, što je velika stvar bila onodobno, u
šezdesetim, sedamdesetim godinama. Nezaboravne svoje doživljaje preko pravih
putopisa podijelio je s nama. Zorno, razumljivo prikazuje razlike između antičke
grčke, odnosno rimske dorske, jonske i korintske stupove, koji su nekoć krasili
tamošnje hramove i druge službene zgrade, a i dandanas postoje stršeći u plavet-
nilu mediteranskog neba, koje se u daljini spaja s morskim nebeskim modrilom.
Sve podsjeća na stihove izvrsnoga hrvatskog pjesnika Dragutina Tadijanovića
(1905. – 2007.) koji je u svojim mladenačkim godinama, davne 1932. pod naslovom
Plavetnilo neba napisao: „Sinoć sam promatrao / Plavetnilo neba. / Zatim sam, u
mislima, / Došao k tebi i gledao / Plavost očiju tvojih, / Šuteći… / Nasmijavši se,
iznenada, / I sebi, i nebu, / Dugo sam gledao / Tvoje oči. / Plavetnilo neba.“ Pjesma
je i k nama, osjećajnim, sentimentalnim osobama stigla i zabilježili je, pa poput
nekog samizdata međusobno širili. Naknadno možemo žaliti što o Tadijanoviću i o
ostalim hrvatskim velikanima ništa nismo čuli na službenim predavanjima
Ako je već o umjetnicima riječ: pozornosti vrijedna likovna umjetnina sa svo-
jom kričavošću privuče pažnju. U razmjerima monumentalno djelo drugoga po-
znatog slikara iz toga kraja, Jánosa Szurcsika, rođenog 1931. godine u Santovu.
Njegov golemi pano i danas krasi glavni zid svečane dvorane, u stilu šezdesetih
godina, kada su dotičnu umjetninu službeno naručili kod njega. Ima komu se
dopada, a ima komu ne s neobičnim, krupnim, masivnim figurama, stasitim liko-
vima ljepšega spola. Voditelj hrvatske katedre Živko Gorjanac pripada među one
kojima se sviđa, možda zbog toga što je i on Santovac, pa mu je ta mala pristra-
nost dopuštena.
Zavirimo malo na odsjek za glazbu i pjevanje. Jedan je od najjačih skupova, s
najviše zaposlenika. Ovdje smo prvi put čuli o tonalnoj muzici, o suzvučju, o
akordima, koji su zasnovani na tri funkcije. Osnova im je tonika, koju slijedi sub-
dominanta i dominanta. Sve to služi za zaklop napetosti, to jest za raspuštanje, pa

Kip male učenice u parku Učiteljske škole

80 2020 HRVATSKI KALENDAR