Page 81 - Kalendar_2020

Buduća učiteljica i kip male učenice u dvorištu
lako ulazi u čovjekovo uho i ugodno utječe na njega. Nije slučajno da se od pam-
tivijeka koriste tom metodom. Čini se da današnji muzičari rock ili pop bendova
jedino tu praksu koriste, eventualno dopunjujući je s malo disonantnim septi-
mom. Do savršenstva su to trojstvo donijeli čuveni Beatlesi, koje mnogi slijepo
oponašaju. Slijepo sam ih i ja pokušao emitirati s mojom friškom diplomom u
ruci kada sam počeo radit u školi svojega rodnoga sela. Pod imenom Primavera
(proljeće) osnovali smo sastav s gitaristima, bubnjarem i s neizostavnim orgulja-
šem. Budući da ovaj posljednji nije načisto s akordima, s tonikom i ostalima – ali
su mu roditelji kupili to skupo glazbalo – mladi ,,gospon vučitel“ mu pokazuje
kako da hvata C, F i G-dur, a zatim i druge osnovne akorde. Jedan je od hitova tih
godina Kuća izlazećeg sunca (House Of The Rising Sun) od Animelsa. Snaga je
pjesme u jednostavnosti i grandioznim vokalima Erica Burdona. Riječ je o jednoj
od najstarijih, te najpoznatijih rock balada, koja se i danas često izvodi. Klavijatu-
ristu našem treba pokazati njezine akorde, kako slijedi jedan iza drugoga: A-mol,
zatim u duru C, D, F i ponovo A-mol, što se automatski skroz u tom redoslijedu
ponavlja. Nabubali smo i tekst pjesme, ne znajući što se krije iza pojedinih riječi.
Čuo bi nas neki Englez, sigurno bi se zaprepastio nerazumijući što izlazi iz zvuč-
nika s puno megawata. Ni izbliza ne artikuliramo ispravno stihove: ,,There is a
house in New Orleans / They call the Rising Sun / And it’s been the ruin of many
a poor boy / And God I know I’m one…“ U slobodnome prijevodu: Ima jedna kuća
u New Orleans / Zovu je Izlazak sunca / Uništila je život mnogim sirotim dječa-
cima / Ja sam, bože, jedan od njih… Unatoč svim nedaćama, uspjeh ne izostaje.
Publika, osobito cure, vriskaju kad makar i na početnički način udaramo u žice.
Primjerak je to onome koliko je na korist sve ono što učiteljska akademija daje
ambicioznomu mladiću. Istina, od svačeg nešto pomalo, ali u detaljima ne baš
uvijek dovoljno.
Ostavši kod glazbe: na učiteljskoj podrobnije čujem o sinkopi, i zauvijek za-
pamtim tumačenje profesora. Znam da je riječ o ritamskoj figuri koja nastaje
povezivanjem nenaglašenih glasova s naglašenima. Na taj se način stvara dojam
napetosti i uzbuđenja u glazbi. Budući da nije očekivan takav ishod, uzrokuje
pravo psihičko iznenađenje. Redovita je takva pojava već u klasičnoj glazbi od
XIV. stoljeća, a do punog izražaja dolazi u kasnijem džezu. Pojednostavnija je ri-
tmička formula ti-ta-ti, to jest između dvije osmine upada jedna četvrtinka. Kao
učitelja pjevanja u sumartonskoj školi – gdje mi više predmeta dodijele – posjeti-
la me stručna nadzornica, i prije početka sata zapita me što je sinkopa. Toliko

2020 HRVATSKI KALENDAR 81