Page 86 - Kalendar_2020
P. 86

Baškutski bunjevački Hrvat koji je u mađarskom
                Dautovu proslavio svoj rod

                Nastavniku Matiji Zoriću povodom njegovih 80 godina i 150 godina rada
                bajske Učiteljske škole


                                      Matiju Zorića (koji mi je ponudio da s njime budemo na „ti“
                                      iako između njega i mene ima dvadesetak godina razlike u
                                      njegovu ili moju korist), upoznao sam prilikom bajskih misa
                                      na hrvatskom jeziku, kada nakon mise porazgovaramo s oni-
                                      ma koji na njih dolaze. To je prilika da se susretnemo ne samo
                                      s Bogom i hrvatskim svećenikom (koji nam dolazi iz Subotice,
                                      ili ako i nije svaki od njih Hrvat, ti svećenici znaju govoriti
                                      hrvatski, i na hrvatskom drže svete mise, a pjesme su na bu-
                                      njevačkom idiomu) nego i s onima koji na njih dolaze. On i
                                      njegova supruga Mađarica, koja doduše ne govori hrvatski, ali
                      ga malko razumije i neke izraze, pozdrave na njemu izgovori, redovito dolaze na
                      te mise.
                        Tako smo se jednom sreli i na baškutskome Bunjevačkom prelu, koje godinama
                      organizira i njegova sestra Tereza, bunjevački „Tereska“(jer je moja supruga Baš-
                      kućanka pa smo tri-četiri puta i mi bili na Bunjevačkom prelu u Baškutu), i dala
                      nam je ulaznice kod stola svoga brata Matije i svoje šogorice. Ta lijepa prela i to
                      dobro društvo nikada neću zaboraviti. U lijepoj dvorani, uza svirku Orkestra
                      „Orašje“, naslušali smo se lijepih naših pjesama, nagledali plesova KUD-ova, od
                      kojih je po jedan gotovo uvijek nastupio, i narazgovarali se s bačkim Hrvatima
                      (Bunjevcima, Šokcima i Racima) te ostalima koji su došli na uvijek prvo bačko
                      prelo nakon blagdana Sveta tri kralja. Gledajući Matiju i njegovu suprugu kako
                      neumorno dolaze na ta prela i na mise na hrvatskom jeziku u Baji i doznavši da
                      su pedagozi u mirovini te da Matija ima već 80 godina (a da se na njemu to i ne
                      vidi), te osjećajući zahvalnost njemu (kao i profesorima Živku Prodanu te Marinu
                      Đuriću) koji su nam na naš poziv uvijek dolazili kao slušači u Hrvatsku sekciju na
                      metodičke konferencije naše škole, Visoke učiteljske u Baji, upitao sam ga bi li
                      pristao na intervju za „Hrvatski kalendar 2020.“ Pristao je, i hvala mu na tome.
                        Trebam reći da Matija i ja, kada se sretnemo, razgovaramo na hrvatskome: on
                      na svojem baškutskom bunjevačkom govoru, ja na svojem santovačkom šokač-
                      kom, ali ovaj puta „tako složene stvari“ nije htio reći na hrvatskom, nego na ma-
                      đarskome. Ja sam tekst tako napisao, eto, na književnom, kao da smo na taj način
                      razgovarali nas dvojica. (Inače Matija briljantno govori na bunjevačkom idiomu
                      sela Baškuta). Evo našeg razgovora.
                        Kada sam otišao k njima u Baji u njihov stan blizu bajske Franjevačke crkve sv.
                      Antuna Padovanskog, čekali su me s finim, baš onda ispečenim pogačicama i
                      gustim voćnim sokovima, pa sam nakon jela i pila s Matijom započeo razgovor.

                        Matija, nedavno smo na dodjeli diploma na bajskoj Visokoj školi Józsefa
                      Eötvösa bili u istoj dvorani, u velikoj sportskoj Dvorani dr. Sándora Poste


                  86  2020 HRVATSKI KALENDAR
   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91