Page 46 - Kalendar_2019
P. 46

stoji Apolonia Orszag, a kod oca koji je zaista Josip bio, primjed-
                                     ba (opaska) ,,opilio” (ovčar) i još dodatak ,,ignobilis”, to jest ne-
                                     plemićkog podrijetla. Kasnije isto kod njegova zanimanja stoji
                                     ,,birkás”, vlasnik ovčjega stada.
                                      Kao Josip, 1836. u kečkemetskome pijarističkom redu nasta-
                                     vio je školovanje, i prema tadašnjem običaju vjerske zajednice,
                                     uskoro preuzeo ime Paulus (Pavel), što do kraja života nosi, tako
                                     za vrijeme studiranja prava, a i u doba njegove državne političke
                                     djelatnosti. Postavlja se pitanje: kako je dijete običnog pastira
                                     moglo dospjeti u srednju školu, a potom na sveučilište? Osim
                                     njegove pameti, izvanredne darovitosti, ustrajnosti trebala je i
                                     vanjska potpora, na koju je naišao u pijarističkom redu, osim
                                     toga potpomagala ga je bogata obitelj kaniškog mesara Bentzi-
                                     ka, s kojima su Kiralijevi bili u poslovnom odnosu, uzgajajući
                                     čuvene ovce, kao što je i pasmina merino. Na dobar primjer pre-
                                     ma učenju dječak je i kod kuće nalazio. Stari mu je djed učitelj
                 Drveni most na Muri
                 sagrađen 1872. godine  kantor, a kasnije i ravnatelj sepetničke škole postao, koja je uvi-
                                     jek na dobrom oglasu bila. Dječak gimnazijalac skroz je bio
                      istaknut učenik. Za učitelja svećenika se pripremao, ali je na kraju ipak svjetov-
                      njački poziv izabrao. Kao student prava od 1840. čuo je o ,,najvećem Mađaru”,
                      grofu Istvánu Széchenyiju, pod čijim je utjecajem skroz ostao. Kasnije se paroli-
                      rao s njim. Osim toga postao je suborac drugom velikanu tadašnje politike, Lajo-
                      su Kussuthu. Isto tako prijateljski je odnos imao s ,,mudracem domovine”, Feren-
                      com Deákom, s kojim ga je i zajednički zavičaj, Zalska županija čvrsto povezivala.
                        Kratko, u leksikonskome stilu o mnogostranoj političkoj djelatnosti našeg Pa-
                      vla! Posebnu, opširno izrađenu natuknicu ima o njemu čak i u čuvenoj velikoj
                      književnoj enciklopediji Pallas. Iz raznih izdanja se zna da je kao pripravnik jurist
                      u Pešti 1843. – 1844. godine nazočan na požunskom saboru. Tu ga je privukao u
                      svoj začarani krug Széchenyi. Kod njegova političkog lista Jelenkor (Današnjica,
                      odnosno Naše doba) imenovan je za suradnika inozemnog odjela, a kasnije je i
                                         urednik postao. Za vrijeme izbijanja 1848-aške revolucije
                                         i oružjem se borio za slobodu naroda. Njegova je postroj-
                                         ba skelama čak i na drugu stranu Mure prešla. Počeo je
                                         kao običan vojnik bez čina, a uskoro postao satnik, zatim
                                         čak i major, kao drugi zapovjednik vojnog odreda u mini-
                                         starstvu obrane. Poslije sloma revolucije slijedi poznata
                                         osveta, pri čemu su više generala mučki smakli, među nji-
                                         ma i Hrvata Karla Knezića. Kirali je izvukao živu glavu,
                                         ali ne kaznu. Kao običnog vojnika uvrstili su ga u donjo-
                                         austrijsko carsko pješaštvo. Prilikom bezbroj kušnja (te-
                                         goba) čak su ga i u Dalmaciju prognali, pa dalje sve do
                                         crnogorskog Kotora. Kazna mu je punih šest godina traja-
                                         la. No dušu mu nisu slomili, premda mu se zdravlje po-
                                         goršalo, zbog čega su ga razvojačili. Nakon toga ponovno
                                         se posvećuje novinarstvu. Godine 1858. postaje uredni-
                                         kom glasovitoga dnevnog lista Pesti Napló (Peštanski
                 Poprsje u Sepetniku

                  46  2019 HRVATSKI KALENDAR
   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51