Page 41 - Kalendar_2019

ustavnoga prava u Hrvatskoj. Bio je najsnažniji zagovornik hrvatskoga državnoga
prava koji je odgojio naraštaje zagrebačkih pravnika u duhu hrvatske državnosti
kao pravne kategorije, a usto je sustavno pobijao teze mađarskih državnopravnih
teoretičara i parlamentarnih zastupnika o jedinstvenoj ugarskoj državi. U Hrvat-
skoj su se starounionisti zbog Pliverića sasvim odvojili od Narodne stranke, a u
Ugarskom saboru često ga se optuživalo da je „25 godina predavao i bunio protiv
mađarske državne ideje”. Ove su optužbe nastavljene i poslije, kada je grof
Khuen-Héderváry bio premijer i preselio se u Budimpeštu. Spočitavalo mu se da
je Pliverić njegov „stranački kolega i privrženik”, a zamjeralo mu se što se okružio
Hrvatima, među kojima su se izdvajali hrvatski pravni povjesničar, kasniji hrvat-
sko-slavonsko-dalmatinski ministar i ban Nikola Tomašić, koji je grofa držao svo-
jim političkim uzorom, te Izidor Kršnjavi s kojim se ban razišao iz nerazjašnjenih
razloga.

UGARSKI PREMIJER
Nakon 20-godišnjeg upravljanja Trojednom kraljevinom grof Károly Khuen-Hé-
derváry 27. lipnja 1903. imenovan je za ministra predsjednika ugarske vlade (po-
slije odstupa ministra predsjednika Kálmána Szélla), a ujedno je bio i ministar
unutarnjih poslova te ministar za odnose s kraljem. U predstavljanju novoga pre-
mijera koji je u Mađarskoj bio gotovo nepoznat jer je u Ugarskoj djelovao samo
osam godina (od 1875. do 1883.), pokušavalo ga se oslikati iz različitih kutova. U
mađarskim se listovima najčešće spominjao kao „pacifikator Hrvatske”, te je
uglavnom priopćavan njegov životopis. No tada utjecajni Vasárnapi Ujság gotovo
je cijeli broj novina posvetio Khuen-Héderváryjevu ustoličenju za mađarskoga
ministra predsjednika. U jednome se napisu kaže da su u njemu vidljive sve crte
11
Kálmána Tisze, a „ne žuri se, ne ljuti se i ne čudi se.” U drugome članku ističu da
12
„taj inače krhki, fini lik zrači imponirajućom snagom.” Uvodničar lista, poznati
pisac Kálmán Mikszáth opisujući atmosferu u budimpeštanskoj sabornici, piše da
govornici na temelju novinskih napisa optužuju grofa Khuen-Héderváryja najra-
zličitijim objedama, „da nije Mađar, jer je prije bio hrvatski ban, dok ga pak Hrva-
ti optužuju da nije Hrvat jer je banom postao iz stolca mađarskoga velikoga župa-
na… Ističu da je autokrat, da je nemilosrdno postupao prema Hrvatskoj (jadnim,
nevinim Hrvatićima) te da nama ne treba takav autokrat. On bi u svoju obranu
mogao reći: Ako sam bio autokrat, onda sam to bio u mađarskome interesu. Ali
ban ništa ne opovrgava, to mu nije običaj. I ima pravo. Napravio je to sljedeći go-
vornik koji kaže da je pogodovao Hrvatima kada god i gdje god je mogao, tepao im
je, njegovao ih na štetu Mađara te su tijekom njegove slabašne vladavine osnažene
pozicije Strossmayerovih pristaša i učestali su neredi. I to bi grof Khuen-Héderváry
mogao demantirati kazujući neka se govornici dogovore je li autokrat ili slabić.
Ako je autokrat, onda nije „loš Mađar”, a ako je pak slabić, onda neka ne tvrde da
je autokrat.”
13
Svjestan okruženja u kojemu treba djelovati, grof Khuen-Héderváry želio je
sklopiti pakt i s oporbom, što mu je dijelom i uspjelo. Međutim, za vrijeme raspra-
ve o vladinu programu ga je oporbeni zastupnik Zoltán Papp 29. srpnja 1903.
optužio za pokušaj podmićivanja. Položio je na stol u Zastupničkom domu dvo-

2019 HRVATSKI KALENDAR 41