Page 42 - Kalendar_2019

domnoga parlamenta iznos od deset tisuća kruna koje je navodno dobio kao mito
da se prekine parlamentarna obstrukcija koja je trajala od početka godine i one-
mogućila vladin rad. Radi utvrđivanja istinitosti ovih tvrdnja prvi put u povijesti
14
mađarskoga parlamentarizma osnovano je istražno povjerenstvo koje je rad zavr-
šilo 8. kolovoza, a grof Khuen-Héderváry je 10. kolovoza kralju podnio pisanu
ostavku budući da je oporba onemogućila djelovanje vlade i parlamenta. Ni po-
vjerenstvo ni policija nisu pronašli ni najmanju sumnju glede premijerove uloge u
ovom slučaju, pa mu je vladar ponovno povjerio mandat za sastav vlade i smiriva-
nje situacije. S obzirom da parlamentarna opstrukcija nije prestala, grof Khuen
Héderváry ubrzo je izgubio povjerenje u parlamentu te je 3. studenoga 1903. od-
stupio. Na njegovo je mjesto stupio grof István Tisza koji se nije libio silom slomi-
ti opstrukciju.
Bivši hrvatski ban potom je obnašao funkciju ministra unutarnjih poslova u
vladi grofa Istvána Tisze (3. ožujka 1904. – 18. siječnja 1905.), a usto je bio i par-
lamentarni zastupnik Temišvara iz redova Slobodarske stranke (1904. – 1906.) i
član Kuće velikaša (1906. – 1910.). Poslije toga je stanovito vrijeme živio na svom
obiteljskom posjedu u Héderváru. No ipak se vratio u politički život, i to na vrh
nakon što je 17. siječnja 1910. još jednom dobio mandat za sastav vlade (poslije
pada kabineta Sándora Wekerlea), ali tada već kao kandidat Nacionalne stranke
rada (Nemzeti Munkapárt), čiji je bio jedan od osnivača. Stranka je nastala na
tragovima bivše Slobodarske stranke koja je prestala postojati 1906. godine. Uz
funkciju ugarskoga predsjednika vlade istodobno je obnašao i funkciju ministra
unutarnjih poslova i ministra za odnose s kraljem te hrvatsko-slavonsko-dalma-
tinskoga ministra bez lisnice. I iz toga proizlazi da je volio držati konce u svojim
rukama, napose u pitanjima unutarnjih poslova, ali i odnosa s dvorom te s Hrvat-
skom. Sa svojim užim zavičajem ostao je u tijesnim vezama, među inim i kao
počasni građanin gradova Zagreba i Varaždina. U drugome mandatu na vlasti
ostao je dvije godine prije nego što je 22. travnja 1912. morao odstupiti.
Politikom se bavio sve do smrti. Bio je zastupnik budimpeštanskoga IV. okruga
(1910. – 1918.), prvi kraljev povjerenik (kod krunidbe, obreda prijenosa krunid-
be, od 23. do 30. prosinca 1916.) i predsjednik Nacionalne stranke rada (1913. –
1918.) Poslije završetka državničke karijere, 6. svibnja 1915. izabran je za stalnoga
člana Mađarske akademije znanosti. Umro je u Budimpešti 16. veljače 1918., a
pokopan u Héderváru 21. veljače 1918.

HRVATSKI BAN I UGARSKI MINISTAR PREDSJEDNIK
GROF KÁROLY KHUEN-HÉDERVÁRY U HRVATSKOJ
I MAĐARSKOJ HISTORIOGRAFIJI
U Mađarskoj se o ovome premijeru razmjerno malo zna, a u hrvatskoj historio-
grafiji, publicistici i memoaristici desetljećima on i njegova politika ocjenjivani su
sintagmama „jaka ruka” (Jaroslav Šidak), „željezna ruka” (Mirjana Gross), „baha-
ti feudalac” (Vaso Bogdanov), a način kojim je vladao „politika biča i zobi” (Ivo
Pilar), a izraz „khuenovština” postao je oznakom vladavine „pomoću progona,
15
nasilja i korupcije” Branko Ostajmer navodi da je ban sigurnost svoje vladavine
mogao zahvaliti pokornoj Narodnoj stranci i činovničkomu aparatu koji je napose

42 2019 HRVATSKI KALENDAR