Page 36 - Kalendar_2019
P. 36

mladoga 34-godišnjega grofa ocijenio „slabim da se nosi s ovim kriznim vremeni-
                      ma. (…). Govori se dakle, da je on u Győru dobar župan i da je bolje neka ostane
                      tako, jer ne će biti dobar ban”. O Imri Josipoviću bilježi da je prihvatljiv kandidat
                      koga poštuju i njegovi neistomišljenici, ali nema dovoljno imetka, pa bi mu ban-
                      ska funkcija bila prevelik financijski teret. Časopis Magyarország és a nagyvilág 9.
                      prosinca 1883. u članku o imenovanju novoga bana priopćio je da je mađarska
                      vlada pregovarala s podmaršalom barunom Josipom Filipovićem o preuzimanju
                      banske stolice, jer je zbog krize u Hrvatskoj željela imenovati vojnu osobu banom,
                      premda su Mađari nakon nagodbe ustrajali na tomu da ban bude isključivo civil
                      „kako se ne bi pojavio neki novi Jelačić”.  No barun Filipović, pozivajući se na na-
                                                       7
                      rušeno zdravstveno stanje, odbio je ovu funkciju, pa je stoga kralj na koncu 1.
                      prosinca 1883. ipak imenovao grofa Károlya Khuen-Héderváryja, kao svoga po-
                      uzdanika, ali i osobu od povjerenja premijera Tisze. Naime, po Hrvatsko-ugarskoj
                      nagodbi ugarski je premijer kralju predlagao kandidata za hrvatskoga bana, a na-
                      kon imenovanja ga je potvrđivao svojim supotpisom. Budapesti Hírlap u subotu,
                      1. prosinca 1883., pod naslovom Novi ban naveo je grofovo tirolsko podrijetlo,
                      nadalje da je „rođen u Slavoniji”, ali je „po odgoju, rodbini, supruzi i uvjerenju pra-
                      vi mađarski domoljub. Kao zastupnik je odan vladi, a kao veliki župan Győrske
                      županije pouzdanik ministra predsjednika Kálmána Tisze kojemu je šurjak. Razu-
                      man je, obrazovan, radišan i dobrodušan, a uz to je toliko pošten da je upitno je li
                      pogodan za gubernatora Hrvatske. Jer će nedobronamjernost, zloba i podlost hr-
                      vatske oporbe staviti na tešku kušnju strpljenje ovoga korektnoga čovjeka viteškoga
                      ponašanja. Khuen (…) nije dovoljno lukav ni čvrst, nego je poslušan i odan kraljev
                      sluga, vjeran sljedbenik mađarske državne ideje i provoditelj naredaba koje dobija
                      od ugarske vlade. Ako Khuen bude ban, onda će hrvatskom vladom upravljati sam
                      Kálmán Tisza, a on će mu biti samo zamjenik.” (…). Zato Khuena ne će voljeti,
                      nego će ga odmah pokušati srušiti. Ali on vlast ne dobija od njih niti će ju predati
                            8
                      njima.”
                        Grof Khuen-Héderváry sa sličnim je podcjenjivanjem dočekan i u Hrvatskoj
                      gdje su ga oporbeni listovi nazivali „zimskim banom”, koji će vladati samo jednu
                      zimu, jer nema ni stranačku bazu, a niti iskustva. Njegovo je imenovanje na ban-
                      sku stolicu izazvalo nezadovoljstvo svih političkih čimbenika u Hrvatskoj. Unio-
                      nistička aristokracija očekivala je da će banom biti imenovan netko iz njezinih
                      redova, a oporba je grofovo imenovanje doživjela kao nametanje „kadra iz Ma-
                      đarske”. Novi je hrvatski ban dakle ostavio lagodan položaj velikog župana i mo-
                      gućnost da posredstvom premijera Kálmána Tisze ostvari lijepu političku karijeru
                      u Ugarskoj, te se vratio u Hrvatsku preuzeti bansku dužnost iako tamo nije imao
                      nikakovo stranačko zaleđe. Stvorio si ga je tako što je preustrojio Narodnu stran-
                      ku u kojoj je ujedinio sve one političke snage čiji je interes bio održavanje dualiz-
                      ma. Broj tih političkih čimbenika rastao je paralelno s gospodarskim rastom. Hr-
                      vatske nacionalne težnje nastojao je čvrsto držati u okvirima nagodbenoga
                      sustava i dvojne monarhije, pri čemu se spretno koristio naglo uzburkanim hrvat-
                      sko-srpskim razmiricama. Naime, Hrvatski je sabor 1861. priznao jednakoprav-
                      nost Srba u Hrvatskoj, koju je 1867. potvrdio, ali je za vrijeme banovanja Ivana
                      Mažuranića (1873. – 1880.) zabranjena uporaba srpskoga imena, zastave i ćirilice.
                      Stranka prava pak na tragu mađarske doktrine o političkom narodu zastupala je


                  36  2019 HRVATSKI KALENDAR
   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41