Page 51 - Kalendar_2019

Godine 1709. Lotar, koji je tada imao osam
kuća, srpski su ustanici potputo opljačkali i ra- Rad’ bi bila tvoja žena mila
zorili (Baranyai Helytörténetírás 1974./75, 110. Moj je lola došo iz Garčina
str.). pa mi kaže: „Ti si mi jedina.
Početkom 18. stoljeća Lotar je podružnicom Od Sečuva pa do čak Pečuva
Egraške (Egerág) župe, matične se knjige vode djevojane lipše od teb’ nema.
od 1722. g. Toj Župi pripadaju i Ata, Renda Vjeruj meni, tako mi imena!
(Kis herend), Peter (Peterd), Semelj, Sukit. Jezik Jesi li već srce dala komu?
je obreda njemački, madžarski i hrvatski („hor- Ako nisi, moja ljuba ti si!
vát”). Među župnicima nalazimo Ivana Grušića Bi li pošla u Garčin za mene,
(1704. – 1711.), Ivana Đurića (1711. – 1729.), u pošteno i šokačko pleme?”
Matiju Ilinčića (1753. – 1755.), Jakoba Španića Moje srce skače iz nedara,
(1755. – 1761.), Stipana Đurića (1795.), Emerika i ovako loli odgovara:
Radičevića (1799.), Đuru Vlašića (1822.) (Ma- „U Garčinu još nisam ni bila,
gyar Katolikus Lexikon), a među kapelanima rad’ bi bila tvoja žena mila.
Mišu Đurića (1722.) i Ivana Ivanića (1729.). Kad u jesen bude nova vina,
Poslije razaranja njihova sela 1709. godine te vodi mene do tvojeg Garčina.
uspostavom reda i mira u Baranjskoj županiji, Pratit će nas maročki svirači:
jamačno je uslijedila veća doseoba hrvatskoga Joko, Pela i još polak sela.”
puka jer u matičnim knjigama i drugim popisi-
ma nalazimo gotovo isključivo hrvatska prezi- Anka Biletić Marković
mena. Tek je Egrag madžarsko naselje, a u osta- (Lotar, 1904., udana u Marok)
lima stanuju isključivo Hrvati. Tako tih 1720-ih Zabilježio: Živko Mandić
godina Lotarci se prezivaju: Aničić (i Anikić),
Barjaktar, Bošnjak, Brčić (i Brkić, Berkić), Čarapović, Čupić, Đuraković, Đurko-
vić, Filipović, Grajić, Horvat, Ivanković, Jozić, Kalčević, Kolesarović, Kolovratlija,
Kovačević, Križić, Kundagdžija, Laklija, Lukač(ević), Lukaša, Marić, Mataković,
Ostoja, Palajić, Pavić, Posavac, Prekodravac, Semeljac, Srimčić, Šokac.
Poslije poraza Rákóczijevih kuruca, 1711. godine, i u ovaj se kraj doseljuju Hr-
vati iz Ogulinske udoline (južno od Karlovca) i Gorskog kotara. Neki se privre-
meno odnosno stalno naseljuju i u Lotaru, a prezimena su im: Benković, Franić,
Jančić, Klarić, Knežević, Krančević, Kranjac, Laponovac, Matešić, Mavrović, Ne-
nadović, Oršolić, Silić, Starčević, Stojaković, Stojić, Štivić, Tkalčević, Vrban, Vu-
ković, Žilić.
U protoku vremena spomenuti doseljenici iz zapadnoga dijela Hrvatske,
postup no su se „pošokcili”, poprimili narodnu nošnju, običaje i jezik starosjedila-
ca, pa danas nitko od njih ne zna gdje im je prapostojbina.
Godine 1783. lotarski je učitelj 23-godišnji Johan Aichmeyer, njemački i hrvat-
ski („croaticae”) dobro zna. Škola nema svoju zgradu. Stanovnici su posve Hrvati
katolici („Populus pure Illiricus catholicus”). Odraslih ima 288, ispovijedati se još
ne zna 40-ero djece (Ede Petrovich: Baranya m. a XVIII. sz. 168. str.).
Prvi popis stanovništva Ugarske svjedoči da 1785. godine u Lotaru (koji je u
sklopu Batthyányjeva posjeda) ima 65 kuća, 69 obitelji, 455 stanovnika, 2 stranca,
79 oženjenih, 154 neoženjena, 220 žena, 56 seljaka, 48 nasljednika seljaka, 25 že-
lira, jednoga slobodnog vojnika, između 1. i 12. g. 83 djece, između 13. i 17. g. 11
osoba; svećenika i plemića nema.

2019 HRVATSKI KALENDAR 51