Page 105 - Kalendar_2017
P. 105

33-121_Layout 1  2016.11.04.  11:52  Page 103








                              Janoš Janny: „I u Ameriki sam svaki dan
                                   u misli doma, u Petrovom Selu...”



                  „Rodna hiža, mali moj stan, dalko sam od tebe otpal,
                  Dalko sam zašal kot liska, ku vitar nosi prik svita.”

                  S Janošom Jannyjem (Štandarovim) sam se našla na petroviskom svečanom otpod-
                  nevu „Vjera – žitak – kultura”, kade su podiljeni i posebni broji Petroviskoga glasni-
                  ka, u kom se za njev big ovako piše: Katani su bili pri mostu, pri Pintirovoj hiži, pri
                  Bangovljevoj hiži i na Pinki. Tako smo prošli u Kljanac, prik puta su stali teta Giza,
                  kroz njev dvor smo prošli po polju doli. Cokole smo si slikli da nas katani ne budu
                  čuli. Kroz Moclovu bagundu smo išli dalje, na sinokoša smo čisto na trbuhu puzili do
                  drota, na toj je škulja bila, tako smo prikprošli, a potom u Gorice...

                  Ovo se je zgodalo 15. augustuša 1955. ljeta, točno se znaju
                  i na dan spomenuti, tetac Jonči, i kako velu, još i na ure.
                  Iako su se na ov čin jedno ljeto jur pripravljali, toga dana
                  uvečer su se spominali s pajtaši i u noći oko jedne ure su
                  srićno zašli prik hatara. – Jur par ljet nigdor ni prošao prik,
                  pak smo mislili da te akne ke su onde, nisu već dobre.
                  I sriću smo imali... – povidaju mi u suza tetac Jonči, ki su,
                  kako mi šalno velu, s jednom nogom jur u osamdeseti ljeti
                  žitka i dalje mešuju. – Znaš, u onu dob malo je ločesto išlo
                  doma. Jednu nedilju sam prošao iz doma, pak bi bio moral
                  krmiti krave, a nisam u dobi zašao domom. Mene su naš
                  otac čekali kot štandar, pak su rekli: „Od ovoga stanja na -
                  jednoč poj, pak nigdar neka najzad dojti! – mešuju mi u
                                                         plaču tetac, iako svi moremo znati da to
                                                         njev otac nisu mogli ozbiljno misliti. – Ja
                                                         sam se najjače spominao s Rudijem
                                                         Jurašićem (Vindar) i bilo nas je još par, ki
                                                         su se htili van ganuti. Onda sam im rekao
                                                         tu nedilju, ja idem. Onda je i drugi rekao i
                                                         treći, ali kad smo bili četirmi, rekao sam
                                                         da je to dost. I tako smo se otpravili i došli
                                                         u Kartež. Na putu nikogar nije bilo, a mi se
                                                         i nismo nikomur javili, nek smo prošli
                                                         veljek u Goricu. Htili smo drugi dan na
                                                         Veliku mašu u Kartež projti, pak nas je
                                                         onda finanac ulovio i odnesli su nas na
                                                         ispitivanje. Pitali su nas, zašto smo došli u
                                                         Austriju, nismo li koga umorili?! Onda su
                         Sliva treći je Jonči Štandarov  nas odnesli u Novi Grad (Güssing), tod su



                   2017 Hrvatski kalendar                                             103
   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110