Page 102 - Kalendar_2017
P. 102

33-121_Layout 1  2016.11.04.  11:51  Page 100








                  još i sunce neću viditi. Vik je bilo onako turobno vrime, i meni se nije vidilo jako onde. Jon -
                  či Dodner je bio s manom, i većimi još Ugri, ali onda su mi jur iz doma pisali da je i Mikičin
                  Šandor vani, on je bio već u Montreuxu. Odnud mi je pisao: – Hodi simo, ovde je i jedna
                  lokva i jako je lipo vrime. U majušu 1957. ljeta sam stao u djelo pri jednoj gradnji, stare
                  hiže smo morali rušiti. Tod sam djelao par misec i onda mi je rekao šef, da tod već, naža-
                  lost, djela nij'. Ovako sam hodio svaki dan u Vevey na želiznu stanicu i tod smo mašine
                  reparirali. U Montreuxu smo stali u jednom panzionu, Šandor Mikičin, János Rába iz
                  Kilketa pak János Farkas. Potom sam tri ljeti dugo u jednoj fabriki za limonadu djelao i
                  1960. ljeta sam se zaposlio u holandskoj firmi Bols. Likeri, whisky, vina, šampanje smo
                  proizvodili, tod sam bio zadužen za eksportiranje i importiranje naših proizvodov. Sa cari-
                  nari sam imao većinom djela. Četrdeset ljet sam tamo djelao i u 2000. ljeta sam prošao u
                  penziju. Dokle nisam bio državljan Švicarske, na ugarskom veleposlanstvu nisu se htili
                  s manom pominati. – Vi ste jedan disident, s vami se nećemo razgovarati! Bio je to odgo-
                  vor. Ljeta 1966. sam se oženio, žena mi Therese, je iz Švicarske. U toj županiji otkud je ona
                  rodom, dobio sam državljanstvo 1972. ljeta. Ćaća i mat su bili kod mene 1967. ljeta u
                  Villeneuvu, a 1968. ljeta sam se odselio u Montreux, i odonda tod živim. Ljeta 1974. sam
                  prvi put domom došao, onda je moj sin Alain imao dvi ljeti, a kći Nathalie, šest ljet.
                     Vik sam vjerovao da će se situacija smiriti. Sprvine smo se ufali da će Rusi projti,
                  a ja sam htio svakako domom. Mislio sam, ako projdem u Ameriku, kako ću odnud
                  najzad dojti? Mogao sam reći, ja ću iz Švajckoga još i pišice domom dojti! Vik sam
                  imao namjeru domom dojti! Onda su Rusi ostali, a i ja sam ostao u Švajckon. Teško
                  je bilo, ali sudbina je ovo meni uredila. Živiti u jednoj sredini kade ne znaš jezik, ne
                  razumu te... Čuda smo se morali boriti. Ja sam sriću imao, kad od početka do kraja
                  sam se našao s takovimi ljudi ki su mi pomagali. Zavolj toga sam i ostao u Švajckon,
                  kad sam vidio da ti ljudi svim rado pomažu…




























                      Tri generacije familije Teklić: dida Štefan, sin Alain i nukica Mahault u Petrovom Selu


                    100                                            2017 Hrvatski kalendar
   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107