Page 108 - Kalendar_2017

33-121_Layout 1 2016.11.04. 11:52 Page 106

Pajdaši već pedeset let

Prijateljstvo jedna je duša što živi u dva tijela – kaže izreka. Pravog je prijatelja teško
naći, ali kada ga nađeš, neopisiv je osjećaj i zadovoljstvo jer znaš da uza sebe imaš
osobu koja te najbolje razumije, koja ti je oslonac u tuzi, dijeli tvoju sreću u veselju.
Nije lako naći prijatelja, no nije ga lako ni zadržati, pogotovo kada prijatelja razdvaja
čak i državna granica. Ali pravo prijateljstvo ne poznaje granice, kao ni prijateljstvo
Jože Đurica iz pomurskog Sumartona i Josipa Harmicara iz međimurskog Goričana.
Njihovo prijateljstvo unatoč raznim državnim uređenjima, vanjskopolitičkim stru -
janjima susjednih država sačuvalo se pola stoljeća i vjeruju da će još imati dug
nastavak.
Životna priča jednog Jože (Josipa) započela je na desnoj obali Mure, a drugomu
Joži (József) na lijevoj, njihova je priča srasla u jednu od 1966. godine kada su se
upoznali u Sumartonu i odonda su najbolji prijatelji ili, kako kažu kajkavci, pajdaši.
Njihove obitelji uvijek skupa slave obiteljske blagdane, kao da su najbliskiji rođaci.
Jezik nikad im nije bila zapreka, kajkavsko je narječje bilo pri ruci i sumartonskom
i goričanskom Joži. S pajdašima sam se našla u lijepim Kamanovim goricama kod
klijeti Jože Đurica, gdje se često sretnu, porazgovaraju, žene im nešto kuhaju, pijuc -
kaju vino, a katkad se oglasi i harmonika. Oni kažu da su najsretniji ljudi na svijetu
jer pravi prijatelj zlata vrijedi.

Josip Harmicar od svog rođenja živi u
Goričanu. Uvijek je volio lijepe međimur-
ske popijevke, običaje, a u svojoj kući je
uredio čak i zavičajnu zbirku. Joža ima
puno prijatelja, znanaca, član je raznih
udruga u Go ričanu, a neko vrijeme vodio
je i KUD Goričan. Ima mnoštvo znanaca i
prijatelja u Mađarskoj, ali prijatelj, onaj
pravi s ugraviranim zlatnim slovima mu je
Sumartonac Jožo Đuric.
– Malo sam staraši od našeg Jože (kaže
za svog prijatelja, mi ga samo tako zove-
mo), rođen sam 1946. godine. Moje djetinj-
Joža Harmicar (slijeva) i Jožo Đuric stvo nije bilo lako, mi smo poslijeratna
djeca, a nam je gospodarstvo zgorjelo u
jednoj zimskoj noći 1956. godine. Nikaj nesmo meli, sa hrana je odišla, onda su nam ljudi
pomogli. Sjećam se te godine, bila je jaka zima, smrzla se Mura i kak su ljudi bežali prek Mure
v Jugoslaviju, onda su im naši pomogli. Neki naši su znali i mađarski jer za vrijeme Drugog

106 2017 Hrvatski kalendar