Page 113 - Kalendar_2017
P. 113

33-121_Layout 1  2016.11.04.  11:52  Page 111








                  ja sam dobila od maje, tako sam zvala očinu mater, stan u miraz. Ona je rodita 1894.
                  A ja sam počela 1962. tkati u Háziipari Szövetkezet. Ja još nisam imala onda svojeg stana,
                  pa je maja kazala: Ja više tkat neću, ja ću mojeg stana dati tebi. I tamo je još u mojoj sobi
                  taj stan. Taj isti stan što je mojoj baki bio stan. Baka je kazala da ga je napravio neki Mija...
                  Ja toga nisam poznala. Pitala sam Anicinu mamu jer ona zna tko je to. Ona se sjeća toga
                  čovjeka. Bio je iz Semartina. Sad ja ne znam jel on je bio tišler ili je samo onako znao radi-
                  ti to, to ne znam. Ne znam koliko je ona platila da ga napravi, to je sigurno da je platila.
                  Znam da je od jasenovog drveta napravljen.
                     Počeli ste 1962. tkati na njemu. Koliko se puta odonda pokvario? Tko je to popravio?
                     Jaj, uzica jako mnogo put pukla. I tu kad sam počela učit malo, tri se prekinila. To je
                  normalno, to preprni kad stoji, a ovo što je drvo, to se ne kvari. Samo to se more otkinit,
                  tu se žica more, tamo, pa to se onda popravi, pa ide dalje. Nije to nikaki veliki problem.
                     Kažu da su Semarćanke bile dobre tkalje, poznate tkalje. Bile ste i u zadruzi koja se bavila
                  proizvodnjom upravo tkanih materijala koji su se onda 60-ih godina mogli dobro prodati.
                  Sjećate se kako je to počelo,
                  kako su vas okupili, koliko vas je
                  bilo? Znam da ste bili najmlađa
                  među njima.
                     Ja sam bila najmlađa, 50-ih
                  godina, začetkom pedesetih
                  godina, onda ja sam još išla u
                  škulu. Ali ja pamtim Anicina
                  baka, ona je već tkala u tome
                  Szövetkezetu. I još je bilo iz
                  Semartina valjda sedam-osam
                  žena otprilike. Al bilo ih je i u
                  Kašadu. Isto u tom Szövet -
                  kezetu. I onda kad sam se ja
                  udala, jer nisam išla dalje da
                  sam se učila u škulu, počela
                  sam tkati. Jer bila je zadruga i u Semartinu i u Kašadu, a moja ova druga baba, materina
                  mater kazala: Neka ti, ćeri, ići u tuđima njivama radit, to je jako teško, bolje ti tki kad to i
                  voljiš i znaš. Onda sam se ja upisala. I stvarno ja sam bila najmlađa med njim. Dvadeset
                  godina sam tkala u zadruzi.
                     Zašto je prestala zadruga, jer ste svi otišli u mirovinu, ili...?
                     Pa ja sam otišla u mirovinu, al prestala je valjda kad je bio rendszerváltás pa ne znam
                  zašto je prestala, to je bio bedolgozás. To je jako bilo dobro na selu za žene. Doma možeš
                  i svojeg posla poraditi i još zaslužile smo si penziju. Tako je bilo, kojeg mjeseca imamo 260
                  Ft zaradito, taj nam je mjesec značio, uvažio za penziju. Ta koja je mogla bolje, ta je više
                  zaradila, ko kako je bio vješt?
                     Jer tu treba nasukat sive (pokazuje mi), ta to kad se to odreže, to još nije gotovo, to
                  treba povezat rojte, oprest prandže, pa priši, pa to i obrizat, pa sve da bude gotovo. E, koja
                  je to sama morala radit, ona je manje. Al svejedno, godine su išle i došlo se i do penzije.
                     Dvjesto šezdeset devet forinti... koliko ste trebali? Evo, sad ja držim u ruci jedan otirač.
                  Koliko ste takvih trebale napraviti da bi zaslužili taj mjesec za obračun mirovine.


                   2017 Hrvatski kalendar                                             111
   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118