Page 112 - Kalendar_2017
P. 112

33-121_Layout 1  2016.11.04.  11:52  Page 110








                                       Anka Matović Gatai,

                                   tkalja rodom iz Semartina







                  Anka Matović, udana Gatai, čuvarica je običaja, jezika i vjere svoga naroda. I rod noga sela.
                  Majstorica na tkalač kome stanu. I danas radi na njemu. Ako i ne svaki dan po pet centimetara,
                  ali uvijek kada ima vremena. Radila je ona dugi niz godina kao tkalja, kao i mnoge druge
                  vješte tkalje rodom iz Semartina. Bila je najmlađa među njima.
                     „Više ne tkem, samo nama. Samo nama. Dosta sam tkala drugom dvadeset godina.
                  Sad ono tkem što ja bih.
                     A što je to što ona još želi tkati? „Naprste pregaču na tursko.“ To još nije tkala. A to jako još
                  želi otkati.
                     „Ja sam sad sedamdeset godina (o. u. godine 2015.), a naučila sam se tkat još kad sam
                  dijete bila. Još sam išla u osnovnu školu. Moja mama, moje bake, moje stare bake one su
                  jako mnogo to radile. A ja sam bila jako znatiželjna i dosta neposlušna i onda sam uvijek
                  kad bi ona se digla sa stana, a ja sam već tamo, ja već probam kako to treba. A one mene
                  tjeraju. Idi otaleg, neće bit lijepo kao naš! A ja onda otiđem, ali kad one opet nisu tamo, ja
                  opet. I onda su vidle da me ne mogu tjerat od stana i onda me počele učit da kako se to
                  radi. Tako da jako davno tkam. Svaka žena je imala svoj. Svaka žena i kolovrata, svaka svo-
                  jeg. Mlade su tkale najviše vunu, i to što šarenije. Jer su za to trebale vješte ruke, dobre oči.
                  Stare su tkale, što smo mi kazali, oplate. Oplate se zvalo debelo tkanje, nije trebalo jako
                                                                    pazit. Pamtim da smo i dva
                                                                    stana imali najedanput u
                                                                    sobi. I mama je tkala vunu, a
                                                                    baka, očina mater, tkala je
                                                                    oplate. Onda kad bi me
                                                                    mama od njezinog stana
                                                                    otjerala, a ja otiđem za bakin.
                                                                    Baka mi je uvijek dala. Uvijek
                                                                    je kazala: Ako joj nitko ne da,
                                                                    di će se naučit.
                                                                       Da. Ona mi je uvijek dala.
                                                                    Ona bi to za mnom popravi-
                                                                    la ko liko je mog la. Moje nije
                                                                    bilo tako ko njezino kad je
                                                                    ona mno go godina radila.
                                                                    Tako ko sada ja, djeca pro -
                                                                    baju, ja kažem dobro, ja ću
                                                                    pop ravit što vi ne napravite
                  Anica Torjanac dopremila je mamin „stan” u salantsku školu  dobro. Eto, tako sam se ja
                       kako bi Anka Gatai mogla pokazati kako se tka.  naučila. A kad sam se udala,


                    110                                            2017 Hrvatski kalendar
   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117