Page 98 - Kalendar_2016
P. 98

33-tol-108_Layout 1  2015.11.02.  13:06  Page 94








                                  Kaj tičeki popevlu i peseki lajaju

                     Tak je bil jen čovek pak jena žena. Oni su meli jenoga sina. On je hodil v školo. Pak da je
                     došel dimo z škole, onda vek su ga pitale kaj se vučil.
                        One vek je to rekel: „Kaj tičeki popevlo i peseki lajaju.” To je vek rekel da je došel z škole.
                     Onda su mu japa i mama bili jako srditi. Pak su se dumenili kaj ga dado skonjate. Meli su
                     jenoga slugu. Pak su nemo rekli kaj zutra pedu v šumu i tam nek skonja sina pak nek done-
                     se dimo negve joči i jezika. Da su došli v šumu, onda je sluga rekel dečku kaj su japa i
                     mama rekli nek ga skonja. On je ne štel skonjati, nega je žnimi došel pas, pak je njega zato-
                     kel, zel mu je joči i jezika vun, to donesel dimo, kaj je pokazal japi i mami. Dečko pak je išel
                     po svetu. Vek je išel v šumi. Tam su tičeki popevali, ono se razmel kaj su tici popevali. Onda
                     je došel do jenoga velikoga dvorca. Tam su bili dve veliki pesi. Pak su ga bajale, on je se
                     razmel. Pak je dišel v dvorec. Pak su tam kolek begali i lajale. Kaj su lajale, dečko je se raz-
                     mel, tam je bilo zlato v zemle. Onda je rekel grofo naj tam kopaju grabu, tam je zlato.
                     Skopali so tam i bilo je nutri jena kada zlata. Onda je rekel grof kaj bo pol negvo. On ne
                     štel, samo malo kaj mu je bilo na potu. I drugi den išel dale. Došel je v jen varoš. Tam je
                     videl kaj v jeni hiži fnogo popi su. Pak je i on dišel to nuter hižo. Tam su postavile rimsko
                     papo. Tam je bilo na stolu kruna. Unda su molili, komu dije na glavu kruna, on bo rimski
                     papa. Pak je ta kruna tomu dečku na glavu sela. Onda su si popi gledali kaj je to. Ajme, to
                     ne pop, niti biškup. Onda su zeli doli z glave pak su ga vun stirale. Opet su molili, kruna je
                     po bloku vun išla isto na glavu dečka. Popi su sam gledali kaj je to. Ondak su ga zaperli
                     v krušno peč. Opet su molili pak je kruna na peč sela. Vidli su popi kaj to mora bite nekof
                     sveti čovek, i nega su postajili za rimsku papu. Dišel je on v Romo. Negvi roditeli su se
                     menili kaj imaju velikoga greha. Sina su dali skonjate. Rekli su kaj pedo Romo kaj nim rim-
                     ski papa odprosti grehe. I dišli su v Romo, a nesu znale kaj je niv sin rimski papa. Pak su se
                     spovedali. I povedali su kaj su sina dale skonjate. Am niso man poznali. Pak nim je rekel
                     kaj polne nek dedo gore k nemo na obed. I polne su išli na obed. Da su bedovali, unda nis
                     je pital: „Kaj ste vi mele jenoga pesa? Ime mo je bil Petrožil.” Onda se zbeseli kak on zna to.
                     Pak onda je rekel kaj je on sin i kaj neje nega zatokel sluga, nego pesa. Pak negovo jezika
                     i joči nesel sluga. Oči su jako bili strahom da kaj bo ve. Rekel nim je: „Nikam nete, tu bote
                     z menom dok bote šteli.”
                                                                         Pripovijedao: Remuš Varga
                                                                           Zabilježio: Stjepan Turul


                                             Nesla žena jajca…

                     Bila je jena žena. Jemput je išla na senju. Mela je jajca. Kak ide po to, mislila si je kaj bo
                     kupila za peneze. Predi je mislila kaj bo kupila raco. Raca bo nesla jajca, a jajce bo proda-
                     la, pak bo kupila kravo. Kravsko mleko bo prodala pak bo kupila svinjo. Kak je išla na poto,
                     pak si je mislila, a nije pazila pak se popiknula na jeden kamen. Pala pak su se jajca
                     potrla. Tak je ne mogla kupiti raco, kravo nit svinju. Tu je kraj konca, i potrtoga lonca.
                                                                        Pripovijedao: Mikloš Balažin
                                                                          Zabilježio: Martin Kolman



                                                                            2016 Hrvatski kalendar
                     94
   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103