Page 103 - Kalendar_2016
P. 103

33-tol-108_Layout 1  2015.11.02.  13:06  Page 99








                                 Bunjevački Hrvati na Vadi




                     Na početku mojeg učiteljevanja u Mohaču (1973.), na tamošnjoj tržnici zamijetih da neke
                     prodavačice govore pomalo drukčije negoli mohački šokački Hrvati. Na moj upit rekoše
                     da su one Bunjevke s Vade. Spomenuti toponim označuje prostrani Mohački otok načič -
                     kan selcima i brojnim salašima. Ljude pak koji obitavaju na Vadi, Mohačani zovu Vadarima.
                     Taj golemi otok između Mohačkog i Baračkog Dunava savršena je ravnica, duga 25 i širo-
                                               2
                     ka 16 km, obuhvaća čak 380 km .
                       Preko narečenih bunjevačkih Hrvatica tijekom
                     godina upoznah mnoge obitelji njihovih suple-
                     menjaka. Na temelju njihovih kazivanja, arhivske
                     građe i matičnih knjiga Mohačke župe doznah da
                     se naši Bunjevci na Vadi spominju još prije podiza-
                     nja obrambenih nasipa, već od 1870-ih godina.
                     Zahvaljujući reguliranju rijeke Dunava i njegovih
                     rukavaca te razmjerno jeftinoj zemlji, broj doselje-
                     nika bio je u stalnom porastu. Najviše ih se dose-
                     ljavalo na prijelazu 19. i 20. stoljeća. Bunjevački su
                     Hrvati dolazili ponajviše iz obližnjih naselja, pri-
                     mjerice iz Baje (Andraković, Batanović, Đurković,
                     Goretić, Jase nović, Jerković, Krizmanović, Kuba to -
                     vić, Lovrić, Maroš, Matković, Papšić),  Baškuta
                     (Đura ković, Kulišić, Peštalić, Zorić), Đurića (Miho -
                     ković, Mihalović),  sa Fancage (Balažić, Bančić,
                     Diteljan, Grgić, Kmetović, Lanković), Gare (Aladžić,
                     Bede kov, Kričković, Kubatov, Kusulja), te udaljeni-
                     jih naselja: iz Sentivana (Milašin, Patarica, Tomaš-
                     ković), Čavolja (Gašparović, Romšić, Vidović), Biki -
                     ća (Baćić, Ikotić, Matac, Mujić, Sekulić),  Mate vića
                     (Pijuković),  Kaćmara (Martić,  Pančić, Vu jić, Vuko -  Marija Sekulić s kćerima. Šar, 1914.
                     vić), Aljmaša (Aladić, Malčić, Ma lešević, Ma mužić,  Snimljeno za muža vojnika
                     Stipić), Kelebije (Kokić).                       na Balkanskoj bojišnici
                       – Moj dida kazivo da kad se prijavio da bi kupio
                     zemlje, mogo je iskat koliko oće, al ni mogo izbirat di bi. Išlo je redom. Dođe indžilir (inženjer)
                     pa ti izmiri dokle želiš, od ovog do ’nog kolca. Med njima bude i bara, i šumarak, i trščak, jarak.
                     Al kad kroz tri godine došlo da se mora platit velika porcija (porez), ondak su s’vatili da nije tri-
                     balo toliko zemlje primit. – reče 63-godišnja Marija Pijuković.
                       Na tom hrvalištu čovjeka te Dunava i njegova posve neobrađena okoliša neumorno
                     djelatni ratari trebahu proliti mnogo znoja isušivajući bare, podvodna područja i močva-
                     re, krčeći šikare i šume, sve dok ne urediše zemljište i oplemeniše tu plodnu ravnicu.
                     I napokon plugovi rasparahu mrtvu koru zemlje, i seljačko srce počne cjelivati grudu hra-
                     niteljicu. Dok ga nisu ukrotili, Dunav ih nije pošteđivao, nego često plavio i uništavao im
                     usjeve.


                     Hrvatski kalendar 2016                                                 99
   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108