Page 105 - Kalendar_2016
P. 105

33-tol-108_Layout 1  2015.11.02.  13:06  Page 101








                        „Momče Ivo, ka’ ’š se već ženiti,   i bab’ Ilka opet kolo vodi
                        žiće svoje dobrim prominiti?”       – onda ću se ja ženiti,
                        „Kad pro’oda onaj drinak stari,     žiće svoje dobrim prominiti.”
                        pa jalova ovca se ojari
                        – onda ću se ja ženiti,             „Momče Andro, ka’ ’š se već ženiti,
                        žiće svoje dobrim prominiti.”       žiće svoje dobrim prominiti?”
                        „Momče Tuno, ka’ ’š se već ženiti,  „E, pa slušaj: To mi stražnja briga,
                        žiće svoje dobrim prominiti?”       ženit ću se kad i dida Piga.
                        „O Božiću kad doletu rode           Luda bio koj’ se oženio,
                        i kralj bečki u prosjake ode        a budala koja se udala!”
                        – onda ću se ja ženiti,
                        žiće svoje dobrim prominiti.”       „Momče Stipo, ka’ ’š se već ženiti,
                                                            žiće svoje dobrim prominiti?”
                        „Momče Marko, ka’ ’š se već ženiti,  „Nisam luda, nisam još spo s duda.
                        žiće svoje dobrim prominiti?”       Žena čantra, stalno zanoveće,
                        „Suvi javor kad šljivom urodi       šta ti želiš, ona nikad neće!”


                       Za mojega zadnjega posjeta tamošnjim našim sunarodnjacima (1983.) Jelužda je bila
                     već gotovo pusta. Jedna od postojećih zgrada bila je nekadašnja osnovna škola u kojoj je
                     1948. – 1951. učitelj bio Santovac Stipan Sabovljev (rođen 1926.). Zapravo, bio je to salaš
                     Mohačanina Đure Pavkovića, zvanog Kukolj, koji ga je iznajmio za školske svrhe. Nastavni
                     jezik tada bio je isključivo hrvatski.
                       Mladi napustiše salaše i preseliše se u Mohač ili druge gradove. Ne mareći za Matukine
                     opomene, zapustiše milozvučni jezik svojih predaka i utonuše u sivu jednojezičnost, pa je
                     sudbina i te naše narodne grane, nažalost, povijesni zaborav.
                       U riznici uspomena Anke Patarica pohranjena je i ova pjesma koju je slušala od spo-
                     menute baka-Mariške:


                          „Oj, Dunave, vodo najmilija,        „Je l’ on mene navik ostavio,
                          kud li tečeš tako nepristano?       ljubav našu sasvim utrnio?”
                          Je li tečeš gori ili doli?”         „Pravo kažeš, divo uplakana,
                          „Doli, divo, kraj poljâ i gorâ,     ljubav vaša uvenita grana.”
                          čak do onog dubokoga mora.”         „Ne virujem tebi, oj, Dunave!
                          „Jesi 1’ gledo družinu momaka       Meni lažeš, istinu ne kažeš!
                          i med njima mojega dragana?”        Proklet bio, doli zaglavio!
                          „Gledo jesam družinu momaka,        Da Bog dade voda ti izlapi!
                          al’ med njima tvojeg dragog nema.   Da postaneš barica šugava,
                          Pivci pivu svake zore rane:         a baricu pivci da ispiju,
                          Dane sladi kod nove dragane.”       pa da raste trnje i šikara
                                                              i da budeš leglo kurjakova!”
                                                                         Živko Mandić





                     Hrvatski kalendar 2016                                                101
   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110