Page 110 - Kalendar_2016

33-tol-108_Layout 1 2015.11.02. 13:06 Page 106

Ovdje smo vježbali ples Hopa-cupa, skoči... I što daje slučajnost: prilikom naših okup ljanja
često je nestala struja jer smo mi, razuzdani klinci, ,,slučajno“ izazvali kratki spoj ili isklju-
čili električni sat. Može se zamis liti što se između plesnih parova događalo u iznenada
nastalome mraku... Plesalo se tu i drugim prigodama, redoviti su bili balovi i obvezatno
zajednički ispraćaj stare i doček nove godine. Kao tinejdžeri, osnovali smo čak i sastav pod
utjecajem talijanskih melodija s imenom Primavera (Proljeće).
Davno je to bilo, pa nestalo, kao što se i život potpuno ugasio u nekadašnjem dvorcu,
koji zavređuje bolju sudbinu. Krov mu je potpuno srušen, a isto to prijeti i njegovim zido-
vima, koji će danas-sutra nestati. Okolo svugdje korov, kao da je sve bez vlasnika.
Vidjevši sve to, teško se može naslutiti kako je tu stotinjak godina prije ipak bilo živahno,
za vrijeme Bedekovićevih. Obitelj je jedna od najstarijih hrvatskih plemićkih obitelji podri-
jetlom iz Ko mora (prijašnji naziv današnje Bedeko včine) u Hrvatskom zagorju. Postoje dva
ogranka, barunski i varaždinski. Nisu oni u srodst vu s turopoljskim plemićima
Bedekovićima Kobiličkim ni s obitelji Bedeko vićima Pobjeničkim.
Iz povijesti se zna da je kralj Bela IV. godine 1267. darovao prvim poznatim predcima
Bedekovićevih, braći Tomi i Ivanu, sinovima Kutenovim (Kuten je bio kumanski vojvoda u
Ugarskoj) imanje Komor. Ivanov nećak Nikola naslijedio je to imanje te se u spisima pot-
pisivao s pridjevkom de Komor, kao i svi njegovi potomci. Bedenik de Komor 1430. uspi-
jeva dokazati svoje nasljedno pravo na posjed Komor darovnicom iz 1267., o čemu je izda-
na isprava. Tog Bedenika zvali su Bedek, a njegove sinove Bedekovi. Po njemu je nastalo
obiteljsko prezime Bedeković i pravo na priznanje hrvatskoga praplemstva. Evo djelić pri-
jevoda isprave s latinskoga na hrvatski, iz 1430. godine:
,,...Napokon je spomenuti Benedikt, sin Pavla, pored tih osam čestitih i plemenitih ljudi
podastro povlastne isprave pokojnoga gospodina kralja Bele IV., ovjerene njegovim dvostru-
kim pečatom ljeta Gospodnjega 1267., a izdane za trideset i prve godine njegove vladavine,
koje pokazuju da je spomenuti gospodin kralj Bela, smatrajući dragim i vjernim svoga meštra
Tomu, posebnog bilježnika svojega dvora, i Ivana, njegova brata, koji su odgojeni u njegovu
domu i od početka svoje mladosti pouzdani, htio udijeliti dobrohotnu milost zbog vrlina i vjer-
nih zasluga, a ne zbog pravednih želja i molbi njih samih. Stoga kad su isti meštar Toma i Ivan,
njegov brat, zamolili samoga gospodina kralja Belu da im dade neku zemlju svoje varaždin-
ske županije zvanu Komor, a koja se nalazi u Zagorju, te je određena međama odijeljena i
odvojena od svih drugih zemalja te županije, sam je gospodin kralj Bela, pridržavajući se kra-
ljevskom milošću onoga što oni u svojim pravednim željama traže, dragome i vjernome svome
meštru Ivanu, varaždinskome knezu, propisao da sam spomenutu zemlju pregleda i prikaže
mu vjernom obaviješću njezinu kakvoću i količinu...“
Imanje se pak dalje širi. Hrvatsko-ugarski kralj i njemačko-rimski car Rudolf II. poklanja
1587. posjed Židovinu obitelji Bedeković Komorski. I tako se plemićka obitelj Bedeković
grana na mirkovečku, varaždinsku i židovinjačku granu. Prostrana je ta obitelj. Među nje-
zinim članovima nalazimo dvorskog bilježnika, više varaždinskih župana, vesprimskog
arhiđakona i biskupa vackog, plemićkog sudca, prisjednika Banskog stola u Zagrebu i
podžupana, zagrebačkog kanonika, ljekarnika, saborskog zastupnika u Požunu, vlasnika
rukopisne pjesmarice, autora rukopisa Konjske vračtve, graditelja čuvene crkve sv.
Jeronima u Štrigovi, hrvatskog banovca (podbana) političara, zastupnika u Hrvatsko-
-ugarskom saboru, istinitih boraca za hrvatsku stvar, te ministra u Budimpešti. Taj je minis -
tar bio Koloman Bedeković (1818. – 1889.), koji je služio i kao ban. Budući da je na strani

2016 Hrvatski kalendar
106