Page 53 - Kalendar_2016
P. 53

33-tol-108_Layout 1  2015.11.02.  13:05  Page 49








                       Radi suđenja urotnicima imenovan je poseban sud (iudicium delegatum). Sastav suda
                     i čitav sudski postupak značio je povredu staleških prava, jer je hrvatskim i ugarskim veli-
                     kašima mogao suditi jedino ugarski državni sabor, a iudicium delegatum bio je sastavljen
                     uglavnom od pripadnika bečkog dvora, dakle kraljevih pristaša. Ovaj je sud počeo s
                     radom 20. rujna 1670., a postupak protiv hrvatskih velikaša dovršio je 30. ožujka 1671.
                     godine, nakon čega je 25. travnja izrečena presuda. Zbog „veleizdaje i pobune protiv cara”
                     osuđeni su na smrtnu kaznu i na odsijecanje desne ruke, te na oduzimanje svekolike imo-
                     vine. Na temelju izvješća mletačkog poklisara Marina Zorzija (od 2. svibnja 1671.), koje je
                     preuzeo Franjo Rački, saznajemo da je 28. travnja ujutro od 8 sati do podneva trajalo
                     saslušavanje Petra Zrinskog. Hrvatski je grof više puta zasuzio, te je bilježio postavljena
                     mu pitanja, kao i odgovore koje je na njih dao. Nije znao da je već osuđen, a posebice ne
                     to da je presuda tako stroga. Kneza Frana Krstu Frankopana su saslušali od podneva do
                     dva sata iza podneva. Ni on nije znao da je već osuđen, a nije čak ni slutio da mu je
                     izrečena smrtna kazna. Zbog toga je zamolio kraljeve povjerenike da ga izvole pustiti na
                     slobodu jer je godinu dana provedenih u zatvoru bilo dostatno kako bi uvidio svoju
                     pogrješku. Poslije objeda je dvojicu hrvatskih uznika posjetio pater Otto, kapucinski gvar-
                     dijan (ispovjednik Petra Zrinskog), te im je rekao da je kraljevo pomilovanje vrlo neiz -
                     vjesno. U pet sati poslijepodne dvojicu osuđenika u njihove sobe otpratilo je pedeset na -
                     oružanih vojnika te im je pročitana presuda. Tijekom čitanja presude grof Zrinski je prob -
                     lijedio, ali nije progovorio nijednu riječ. Markiz Frankopan je htio prozboriti, ali mu to nije
                     dopušteno. Tek pošto je četiri puta zamolio dopuštenje da se sastane s kraljevim povjere-
                     nicima, to mu je omogućeno kasno navečer. Ovi su ga u pola jedanaest potražili u ćeliji,
                     pa im se tada knez Frankopan požalio zbog svoga usuda, te pozivajući se na svoju mla-
                     dost i zasluge koje je njegova obitelj imala u prošlosti, zamolio je da mu se dopusti u pisa-
                     nom obliku zamoliti oprost od kralja. Povjerenici su mu obećali da će preuzeti molbu, ali
                     da nema izgleda u pomilovanje.
                       Idućega dana su se u zatvoru pojavili kraljevi povjerenici koji su zatvorenicima oduze-
                     li sve dokumente, o čemu su sastavili zapisnik. Njima je predao Fran Krsto Frankopan
                     svoju molbu za pomilovanje upućenu kralju, u kojoj je naveo da je zadnji muški pripadnik
                     loze Frankopana: „Sie betrachten, Allergnädigster Kaiser mich armseligen und noch einzig
                     Übrigen meiner Familie, welche seit unzählbaren Jahren Eurem hochlöblichen Erzhaus und
                     der ganzen Christenheit mit unfehlbaren Treue und Aufopferung allzeit gedient hat…”  U pri-
                     jevodu: „...Pogledajte, premilostivi care, s Vašim milostivim očima na moju cvatuću mladost
                     koju moram prije vremena izgubiti. Svratite pogled, premilostivi care, na mene bijednoga i još
                     jedinog preostalog od moje obitelji, koja je tijekom bezbroj godina Vašoj preslavnoj kući i cije-
                     lomu kršćanstvu s nepokolebivom vjernošću i požrtvovanjem uvijek služila...”
                       Nakon toga su u deset sati dvojica Hrvata nazočili misi i pričestili se. Knez Frankopan
                     je zamolio dopuštenje da se pismom oprosti od supruge markize Julije Naro i od šurjaka
                     Petra Zrinskog, te da mu se prije izvršenja smrtne kazne ne odsiječe ruka. U oproštajnom
                     pismu na talijanskom jeziku upućenome supruzi u Veneciju, zamolio je od nje oproštenje,
                     te je izrazio žaljenje što joj ništa ne može ostaviti, jer su mu sve uzeli. Petar Zrinski je kra-
                     ljevskim povjerenicima predao dvije cedulje. Na jednoj se izjasnio o svojoj misi zadušnici,
                     a na drugoj je svome sinu ostavio buzdovan i pištolj koji je pripadao Sulejmanu
                     Veličanstvenom. No povjerenici su ga upozorili da on više nema nikakve imovine, pa ni
                     pištolj nije njegov. Na to je grof Zrinski zamolio tek toliko neka mu se ne odsiječe ruka.


                     Hrvatski kalendar 2016                                                 49
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58