Page 55 - Kalendar_2016

33-tol-108_Layout 1 2015.11.02. 13:05 Page 51

Točno u devet sati je krvnik udario svojim mačem, ali mu nije odrubio glavu. Tek je iz dru-
goga pokušaja obavio svoju krvavu zadaću. Krv je obilno tekla po stubama na stratištu.
Kralj je pisanom naredbom od 29. travnja odredio da mu se ne odsiječe desna ruka.
Nakon smaknuća crnom tkaninom prekrili su grofovo mrtvo tijelo i glavu. Potom je proči-
tana presuda i drugom osuđeniku, Franu Krsti Frankopanu, koji se cijelo vrijeme usrdno
molio i često ljubio raspelo u rukama. Osuđen je na smrt zato što je sudjelovao u pobuni,
te je „u pismu upućenom Čolniću 9. ožujka 1670. s mržnjom govorio o caru, o carskoj voj-
sci i o njemačkom narodu”. Nakon pročitane presude odveden je na stratište, gdje je klek-
nuo i molio se dvadesetak minuta na latinskom jeziku. Sam je skinuo odjeću, nakon čega
su mu zavezali oči, a zatim je kleknuo i nastavio se moliti, sve dok nije primio krvnikov
udarac. Ovaj ga je mačem pogodio u desno rame, na što je knez uzviknuo „Isuse, Marijo!”,
te je pao na tlo. Uspio se pridignuti i tada ga je krvnik pogodio drugi put, te mu je odru-
bio glavu. Krvnikova nespretnost užasnula je gledateljstvo, pa su ga odmah uhitili i bacili
u tamnicu. Dvojicu hrvatskih grofova su zatim položili u dva za njih pripremljena lijesa, te
su ih pokopali u Glavnoj župnoj crkvi (mještani je zovu ka ted rala). Neki autori spominju
da su hrvatski grofovi pokopani na groblju pokraj narečene crkve. Na zidu ispod tornja
Glavne crkve nalazi se nadgrobna ploča s ovim latinskim natpisom: „Hoc in tumulo jacent
Comes Petrus Zrinyius Banus Croatiae, et Marchio Franciscus Frangepan, ultimus familiae. Qui
quia coecus coecum duxit, ambo in foveam occidere”. Ispod natpisa je urezan mač s dvije
mrtvačke glave, a ispod njega je čitljiv tekst: „Discite mortales, casu discite nostro observare
fidem Regibus atque Diis. Anno Domini MDCLXXI. Die XXX. aprilis, hora IX”.
Petar Zrinski imao je 50, a Fran Krsto Frankopan 28 godina. Nakon raspada Austro-
-Ugarske Monarhije zemni ostatci dvojice hrvatskih velikaša preneseni su u Zagreb i poko-
pani u zagrebačkoj katedrali. Njihovom su smrću dvije najodličnije hrvatske obitelji osta-
le bez posjeda i imena, a doskora su obje izumrle. Naime, Nikola Zrinski je imao dvoje
djece: kćer Marija Katarina je umrla 1656., a sin Adam 1691. godine. Petar i Katarina Zrinski
imali su tri kćeri i sina. Aurora (ponegdje se u hrvatskim izvorima spominje kao Zora)
Veronika umrla je u samostanu u maloazijskoj Smirni, njezina sestra Judita Petronella
umrla je u zagrebačkome samostanu 1700. godine, a Jelena Zrinski je umrla u progonstvu
(gdje je bila dvanaest godina) u turskoj Nikomediji (današnji Izmit). Jelena Zrinski se u
Mađarskoj smatra nacionalnom junakinjom, domoljubom i borcem za slobodu, a protiv
centralističkih nastojanja bečkoga dvora. Posmrtni ostatci hrabre hrvatske grofice i ugar-
ske (erdeljske) kneginje prebačeni su 1906. godine u Košice, gdje su pokopani u katedrali
svete Elizabete, uz grob njezina sina. Zadnji muški potomak Zrinskih, Ivan Antun, izgubio
je pravo na korištenje obiteljskog prezimena, pa je pod prezimenom Gnade unovačen, a
zatim optužen za organiziranje pobune. Utam ničen je, te je u zatvoru umro nakon 17
godina zatočeništva 11. studenoga 1703. Njegovi su zemni ostatci 1944. godine prenese-
ni u Katedralu Blažene Djevice Marije u Zagrebu. Njima je izumro rod Zrinskih i Fran -
kopana. Bila je to tragedija za hrvatski narod, jer nakon 1671. više nije bilo toliko moćne
obitelji koja bi se mogla suprotstaviti težnjama Beča i Pešte, te koja bi mogla utjecati na
državnu politiku. Time je gotovo polovica, ionako male, Banske Hrvatske preš la u izravni
carski posjed i dodijeljena dvoru odanim njemač kim časnicima.
Ladislav Heka

Hrvatski kalendar 2016 51