Page 51 - Kalendar_2016

33-tol-108_Layout 1 2015.11.02. 13:05 Page 47

dužnost ogulinskog kapetana. Uz imanja u Hrvatskoj, naslijedio je i grad Nemi u Italiji,
ostavinu markiza Marija Frangipanija (zato se katkad uz ime Frana Krste Frankopana spo-
minje i naslov markiza).
Ban Zrinski potkraj 1669. godine radi pomoći obratio se Osmanlijama, pa je u stude-
nom 1669. poslao kapetana Franju Bukovačkog kao svoga poklisara u Solun. Sultan
Mehmed IV. nije otklonio mogućnost davanja potpore, pa je načelno prihvatio ponudu
koju mu je iznio kapetan Bukovački. Ugarska i Hrvatska bi, prema njoj, priznali sultanovu
vlast, plaćali bi mu godišnji porez u iznosu od 12 tisuća talira, a sultan bi čuvao slobodu i
ustavnost Ugarske i Hrvatske, uz potporu budimskoga paše i 30 000 vojnika. Prijedlogom
je bilo predviđeno i da državom u sultanovo ime vladaju Petar Zrinski i njegovi potomci,
a u slučaju izumiranja Zrinskih, Ugarska i Hrvatska birale bi sebi novoga vladara, kojega bi
sultan potvrđivao. Premda je u razgovoru održanom na Badnjak (24. prosinca) sultan
kapetanu Bukovačkom naznačio da se može očekivati potvrdan odgovor, ipak to nije izri-
čito izgovorio, nego je poklisara Bukovačkog ispratio uz obećanje da će konačan odgovor
dati posredstvom bosanskoga paše. No narečenim pregovorima nije pribivao veliki vezir
Ahmed Čuprilić (Köprülü), koji se usprotivio prijedlogu jer nije se želio zbog Zrinskog zara-
titi s Leopoldom, a u tom trenutku njegova vojska nije bila spremna ratovati protiv
Habsburške Monarhije. Međutim, Bukovački za to nije znao, nego je uvjeren u uspjeh svo-
jega pohoda, požurio javiti banu da je savez osiguran. Na to je Zrinski počeo s priprema-
njem urote i dizanjem bune. Dne 12. ožujka 1670. objavio je ustanak i obećao svim svo-
jim kmetovima u primorju i u Gorskom kotaru da će ih osloboditi ako se dignu na oružje.
Po ovlasti dobivenoj od bana i Fran Krsto Frankopan na saboru u Brezovici, održanom 24.
ožujka 1670. godine, pokušao je organizirati otpor među hrvatskim plemstvom, a pozvao
je i građanstvo (poziv Gradecu), ali je urota podršku dobila tek u Banskoj krajini, gdje su
časnici pristali uz urotnike. Međutim, Fran Krsto Frankopan je pokrenuo pobunu nerealno
procijenivši krajiške snage. Ubrzo je shvatio kako nema izgleda na uspjeh, te se sklonio u
Čakovec, kamo je doskora došao i ban Zrinski. Naime, bečki je dvor saznao za banove pla-
nove, te za pregovore u Solunu (preko svog rezidenta kod Porte Ivana Casanove, ali je
jamačno i sama Turska „prišapnula” o zavjeri kako bi se oslobodila svake odgovornosti za
oružanu pobunu, a možda i zbog osvete Zrinskima). Tajno dvorsko vijeće u Beču već 19.
ožujka odlučilo je da se Zrinskoga opozove s banske časti, a zatim je 29. ožujka kralj ime-
novao Nikolu Erdődyja banskim namjesnikom, te je poslao carsku vojsku pod zapovjed-
ništvom generala Herbersteina u Hrvatsku da slomi otpor. Kralj i car Leopold I. 30. ožujka
obavijestio je hrvatsko pučanstvo i plemstvo da su se grof Petar Zrinski i grof Fran Krsto
Frankopan pobunili protiv kralja, te su počinili veleizdaju. Leopold I. u posebnom progla-
su sastavljenom na hrvatskom jeziku javno je osudio pobunjenog bana (nudeći nagradu
od deset tisuća talira onomu tko ga uhvati živa ili mrtva), oduzeo mu je svu imovinu i
posjede, te je pozvao Hrvate neka ostanu vjerni svome kralju. Svakomu tko bi pristao uz
pobunjenike, ili bi im pružio bilo kakvu pomoć bilo je priprijećeno kaznom zbog veleizdaje.
Dok je pobuna u Hrvatskoj već bila osuđena na neuspjeh, dotle je u Erdelju i Ugarskoj
ona tek počinjala. Naime, Franjo I. Rákóczi 10. travnja u Sárospataku dao je uhvatiti i zaro-
biti grofa Rüdigera Starhemberga, zapovjednika tokajske tvrđave, te je započeo opsadu
Tokaja. Time je u Gornjoj Ugarskoj izbio ustanak protiv Habsburgovaca. Već 13. travnja
Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pošli su u Beč kako bi od kralja zamolili oprost.
Prethodno je svrgnuti hrvatski ban u carsku prijestolnicu poslao kao izaslanike prvo

Hrvatski kalendar 2016 47