Page 57 - Kalendar_2016

33-tol-108_Layout 1 2015.11.02. 13:05 Page 53

djela ostavio je za iduća pokoljenja. U svoj rad Pisma (Epistola) unosi legende, narodna vje-
rovanja, historijske pripovijetke i novele, a tragične događaje prati, promatra gledanjem
malih ljudi svoga vremena.
Đuro Sremac (1480. – 1548.) bio je na dužnosti kapelana u dvoru Ivana Zapolje. O mo -
hačkim događajima objavljuje Memoar o propasti Kraljevstva Ugarske (Epistola de perditio-
ne Regni Hungarorum, 1545. – 1547.) sastavljen u narodnom duhu. Mnoge crte u načinu
njegova prikaza događaja slične su kasnijem prikazima zbivanja na mohačkom polju.
Ivan Tomašić u svom djelu Chronikom breve Regni Croatiae (1561.) podrobno opisuje
tijek bitke, kobnog kolovoza 1526. godine, u kojoj su poginuli hrabri mađarski, hrvatski,
poljski vitezovi, jednako kao sinovi drugih naroda, približno 20 000 palih boraca. Ugarska
Kraljevina izgubila je cjelokupno svoje visoko plemstvo te u nadolazećim vremenima
otvara se put prema uzdizanju srednjih plemića.
Anonimni hrvatski pjesnik Počinje razboj i tužba kralja ugarskoga, te u više nego tristo
stihova opisuje pogibelj. Svoje pučko pjevanje započinje tužbom, odnosno, monologom
mađarskoga kralja Ljudevita II.
Bitka je bila važna i za hrvatske pučke kazivače koji često i ne historijski opisuju doga-
đaje, tako se, naprimjer, u zapisanoj bugarštici čak i Janko Sibinjanin, tj. Hunyadi János,
„našao” na mohačkome bojnom polju, premda je preminuo već znatno prije, 1451. godi-
ne. Ova junačka pjesma nastala je negdje u Dalmaciji.

Tanko platno b’jeljahu Dunavke mlade djevojke,
Tuda Janko projezdi, vojvoda, na konju dobru,
Ter ih stade pitati Ugrine vojvoda Janko:
„Što je graja postala na lijepu Muhačevu,
Al’ se žene junaci, al’ se čedo porodilo?”
„Nit’ se žene junaci, nit se čedo porodilo,
Turci vojsku razbiše na l’jepom Muhačevu,
Sa polja mi eto bježe Ugričići izranjeni,
Na drumu ih dočekiva on, Vlatko Mlađenoviću,
Ter im grabi oružje i junačke konje dobre.”
Jošte njima govori vojevoda Ugrin Janko:
„Nu mi časom kliknite Mlađenovića tega Vlatka,
Njemu l’jepo kažite jeda bi vam on vjerov’o:
Ovud konja projezdi jedan ranjen Ugričiću,
Pod njime je vran konjic kako od gore b’jela vila,
Na bedri mu oštra korda sva u srebru skovana,
Na glavi mu junaku kaciga i b’jelo perje,
Perje mu je prikrilo junačke pleći.” …

U daljnjim stihovima Vlatko Mlađenović kreće u potjeru za Ugrin vojvodom Jankom,
ali bolji junak Sibinjanin Janko svojim buzdovanom pogodi i svladava pljačkaša
Mlađenovića, te oštrom „kordom”, tj. sabljom odsiječe mu glavu.

Đuro Franković

Hrvatski kalendar 2016 53