Page 87 - Kalendar_2010
P. 87

Po njoj mi se šeće dobri kralj Matiaš
                                              Po Dunaji plava pisana plavčica,
                                              S srebrom okovana, sis zlatom obl’jana.
                                              Na njoj mi sidiše tri turačke baše,
                                              Oni se med sobom tiho pominaše:
                                              „Da nam je ulovit kralja Matiaša,
                                              Mi bi njemu dali troju smrt ‘zbirati:
                                              Prvu bi mu dali: va tamnici sgnjiti;
                                              Tretu bi mu dali: od sablje umriti.”
                                              Čul je ote riči dobri kralj Matiaš,
                                              Čul je ote riči ter je sprogovoril:
                                              „Van mi se prošećte, vi tri turske baše!
                                              Ne ćete vi mene na krasu sgoriti:
                                              Malo bi se luga ziz mene spravilo;
                                              Niti ću vam v vašoj tamnici ja sgnjiti:
                                              Ar bi malo gnjoja ziz mene ostalo;
                                              Neg ćemo razkosit travu ditelinu,
                                              Kad mi proljemo našu krv rumenu:
                                              Ar sam ‘z sablje rojen, od sablje da umrem.

                          U kašadskih šokačkih Hrvata bile su poznate anegdote preuzete iz mađarskog
                       folklora, kada preodjevenog Matijaša na večeri čoban udara po ruci jer došljak vadi
                       samo meso iz čorbe, a u slovačkom folkloru isti motiv čuvaju narodne pjesme.
                       Također u Kašadu zapisao sam i priču o Vörös Márti, koja kruto i nemilosrdno po-
                       stupa sa seljacima i prema prerušenom Matiji se odnosi na isti način, smatrajući ga
                       siromahom. No kralj Matija će ju kazniti, a ona se u očaju baca u Dunav, i tako nas-
                       tane po njezinom imenu i prezimenu naselje Vörösmart (danas Zmajevac, u hrvat-
                       skom dijelu Baranje).
                          No lukoviški Hrvati u svojim pučkim pripovijetkama čuvaju uspomenu kako je
                       kralj Matija prije zauzeća Beča uhodio grad i doznao za njegove slabosti te je u gos-
                       tionici ostavio pismenu poruku „da je tamo bio i pojeo šest jaja”. U pripovijestima
                       martinačkih Hrvata Matijaš se pojavljuje prerušen u žensku odjeću pa je sklon raz-
                       nim ljubavnim pustolovinama, što bi moglo odgovarati i povijesnoj činjenici, naime
                       njegov sin Ivanuš rodio se iz nezakonitog braka. Navodno, kralj Matija sa svojom
                       suprugom Beatrix, prije svoje smrti, godinama čak nije ni razgovarao, a kamoli da
                       vodi s njom ljubav. Motiv obljube tuđih žena sadrže slovenske pučke pjesme.
                          Pučke pjesme govore o njemu kako ga je iz turskog zatočeništva izbavila turska
                       djevojka, ili najmlađa sultanova kći, upravo kao što će poslije i Nikolu Zrinoviću, ili
                       pak u slovenskim pjesmama izbavit će ga Alenčica, na lukav način, da su potkove na
                       konjima naopako dali pribiti, tako su gonitelji izgubili njihov trag.




                       Hrvatski kalendar                                                       87
   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92