Page 86 - Kalendar_2010
P. 86

A kruna se vila i vijala,
                                               Ona pala na Jankovog sina,
                                               Na Jankova sina Matijaša.
                                               Povikala budimska gospoda:
                                               „Nije kruna za Jankovog sina,
                                               Za Jankova sina Matijaša!”
                                               Uzme Janko sina Matijaša,
                                               On ga uze za bijelu mu ruku,
                                               Pa ga vodi pod zelenu jelu.
                                               Opet krunu vedrom nebu bace,
                                               A kruna se vila i vijala,
                                               Ona pala na zelenu jelu,
                                               Pa kroz jelu na Jankovog sina,
                                               Na Jankova sina Matijaša.
                                               Opet viču budimska gospoda:
                                               „Nije kruna za Jankovog sina,
                                               Za Jankova sina Matijaša!”
                                               Uze Janko sina Matijaša,
                                               On ga uze za bijelu ruku,
                                               Pa ga vodi u tavnicu tavnu.
                                               Opet krunu vedrom nebu bace,
                                               A kruna se vila i vijala,
                                               Ona pala tavnici na vrata.
                                               Al’ beside budimska gospoda:
                                               „Kom’ Bog dao da mu i mi damo!
                                               Da mu ni mi sriću ne kratimo!”
                                               Onda bilo, sad se spominjalo.

                           Naši su Hrvati njegovali kult kralja Matije i na drugim područjima, npr. Fran
                        Kurelac pribilježio je pjesmu u zapadnoj Ugarskoj o „kralju Matiašu” koji je vodio
                        stalne ratove protiv Turaka, dabome, kao pravi vojskovođa, čak i poslije svoje smrti.
                        Neprijatelja redovito pobjeđuje, te je u junačkoj borbi protiv osmanlijskih osvajača
                        opisan uvijek pozitivno. Povijesna je činjenica međutim da je zauzeo Jajce, koje je
                        palo u osmanlijske ruke, gdje se istakao i osobitom hrabrošću, ali se poslije radije
                        okrenuo i vodio borbe protiv Čeha i Austrijanca.

                                               Vojeval, vojeval dobri kralj Matiaš,
                                               Troje boje spravil, troje kopje slomil,
                                               Troje kopje slomil, v turske ruke dopal.
                                               Uz Dunaj je pala preuzka stazica,
                                               Preuzka stazica, drobno ucaptana,


                        86                                                     Hrvatski kalendar
   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91