Page 81 - Kalendar_2010

banija) u ruševnom stanju, 1754. g. priključena je obližnjoj Babračkoj župi. Sadašnja
je crkva podignuta 1772, a kalvarijska kapelica 1885. godine (Šematizam 1963).
Vršendska je župa ponovno uspostavljena 1789. godine. Vršendski dušobrižnici
1770-ih godina jesu Bonaventura Budimac i Pavao Bertić.
Godine 1722. Vršenda, koja je „odavna katoličko naselje”, zasebna je župa. Od
te godine vode se i matične knjige (pohranjene su u babračkome župnom uredu).
Spomenute godine matična knjiga svjedoči o krštenju djece Miše Kovačevića, Đure
Lovakovića, Ivana Malog, Đure Borića itd. Iz matične knjige vjenčanih pak vidimo
da su se Vršenđanke, osim u svoje selo, najviše udavale u baranjska, također hrvat-
ska naselja: Šaroš, Belvar, Birjan, Olas, Katolj, Minjorod, Lotar, Kašad, Marazu,
Mohač te Luč, Ižip, Daraž i Daljok (sada Topolje, Draž i Duboševica u Hrvatskoj),
ali i u Bačku (Baja, Kolut). Vršenđani se žene ponajviše iz svoga mjesta te iz sus-
jedne Sajke (Szajk), Boje (Bóly), Garčina (Görcsönydoboka) i Titoša (Töttös), gdje
je također bilo podosta Hrvata), ali i iz udaljenije Petarde (Baranjsko Petrovo Selo),
Brnjevara (Branjin Vrh), Bodolje (Podolje u hrvatskom dijelu Baranje).
U popisu iz 1730. g. nalazimo znatne promjene i kod stanovnika i imovinskoga
stanja pojedinih obitelji. Navode se ove kućne starješine: Đuro Bačvanin, Miškelja
Balatinac, Mato Barjaktar (kljakav je), Mato Bošnjak (seoski knez), Antun Bunje-
vac, Đuro Grajin, Lovro i Vidak Horvat, Ivan Hosu, Grgo i Blaž Klajin, Joza i Miška
Kovačević, Petar Lovak, Miklós Magyaracz, Franjo Pavin, Đuro Posavac, Đuro i
Miška Šereglija (koje će poslije zvati Fancažanin jer su se doselili s Fancage), Ilija
Tomić, Pavo Vukmanov. Začuđujuće je visok broj udovica na čelu obitelji, a zapisu-
ju ih po muževu imenu: Bošnjak Mikovica (muž joj je bio Miko Bošnjak), Ilinica,
Pašin Matinica, Mihatovica, Vukovica, Grajin Ivanica, Lukinica, Ivatovica, Lovak
Ivanovica, Tominica, Pavo Ivanovica, Markov Ivinica, Horvat Markovica, Đuro
Markovica i Žuža (u ono vrijeme nerijetko hrvatsko žensko ime). Urodilo im je 447
mjerica pšenice, 63 mjerice zobi, imaju već 344 „motike” vinograda. Svi skupa
imaju 22 vola, 25 krava, 11 teladi, 21 konja, neki imaju 16, odnosno 14 ovaca, a mno-
gi nijednu. Svećenik im je tada franjevac Ivan Belanović,
Godine 1732. u Vršendi učiteljuje Andreas Türk, djeci podučava čitanje i pisanje.
Tada je tu živjelo 239 katolika, čiji je svećenik bio Luka Plemenčić, rođen u Budimu
(J. Brüsztle: Recensio universi cleri..., IV, 830).
O doselidbi i odselidbi nekih obitelji svjedoči popis iz 1752. g. kada se selo
službeno zove Possessio Abbatialis Vörsönd (posjed opatije, tj. samostana). Obitelji
su nositelji ovih prezimena: Bačvanin (2 obitelji), Balatinac, Barjaktar, Borić, Bunje-
vac, Ferkov, Grajin (2), Grgin, Horvat (4), Hosu (2, Grgo i Đuro), Ilin, Ivatović,
Kajić, Karády, Klajin (2), Klarić, Kovač (2, i po zanimanju su kovači), Kovačević
(3), Letić, Lončar (zvonar), Lovak, Mađar (osobno ime Franjo), Marković, Matko-
vić, Mijatović, Milošić, Molnar, Novaković, Pašin (2), Posavac, Slipac, Stivan, Še-
reglić, Šereglija, Šuvak, Tatarov, Tomin (2), Vargić, Vlajić, Vukman, Vuković, Živko
(po zanimanju kovač), te udovica Tomašica. Osobna imena starješina jesu: Andrija (2),

Hrvatski kalendar 81